Zašto treba reagirati na svaki pokušaj zabrane nečeg oko društvenih mreža?

Pod krinkom zaštite djece, citiranje tko zna kakvih studija oko štetnosti društvenih mreža, želi se malo po malo normalizirati ograničavanje društvenih mreža.

Obrazac je uvijek sličan: zaštitimo djecu za koju političari naravno prolijevaju suze, za njihovu dobrobit, jasno. I ljevica i desnica preziru slobodu govora, sama činjenica da se tako lako može doći do ogromne publike je noćna mora svakog na vlasti i sigurno aktivno razmišljaju o tome kako tu pošast suzbiti.

Sve tako korak po korak ide se dalje. Mislite stvarno ako ta zabrana prođe i Plenković opet udovolji ljevici, da će stati na tome? Povećat će se na 18, na 21, dokle god im paše i time efektivno gaseći određeni dio populacije da sudjeluju u javnom diskursu. Za njihovo dobro, naravno.

Međutim, babaroga će se brzo širiti. Doći će zabrane i do stranica poput ove, pod krinkom sigurnosti ili govora mržnje. Opa, kritizirao si visokorangiranog gradskog političara i on se uvrijedio? Govor mržnje, zabranjuj, gasi account!

Najgore je što je to na nekom nivou dobronamjerno, ali ovakve stvari se lako otmu kontroli i treba biti jako pažljiv što zazivaš državu da napravi, može imati posljedice koje se ne mogu predvidjeti.

Društvene mreže nisu tako laka kategorija za zabranu kao cigarete. Danas se većina javnog diskursa vodi kroz društvene mreže, clipove, podcaste po Facebooku i sličnim platformama. Zašto isključiti mlade iz toga? Zbog par nekakvih tko zna kakvih studija? Radije povedite primjerom i svi vi koji hoćete ovu zabranu se prvi ostavite društvenih mreža. Onda ćemo vas ozbiljnije shvatiti.

Cigarete su dno dna što može čovjek konzumirati dugoročno, dokazano kroz desetljeća, umiru ljudi ko muhe od posljedica pušenja. Možda bi i to trebalo skroz zabraniti? Ako čovjek unatoč tim rizicima želi, može što se mene tiče. Alkohol slična priča, koliko nasilja i prometnih nesreća i ne zabranjuje se.

Ako već idemo potezati zabrane “za naše dobro”, onda budimo dosljedni: cigarete i alkohol su dokazano razorni kroz desetljeća, pune bolnice, groblja i crne kronike, pa ih se svejedno ne zabranjuje nego se odraslom čovjeku ostavlja izbor i odgovornost. 

Zašto bi onda društvene mreže, koje su danas realno javni trg, bile meta za isključivanje nekog iz toga, pogotovo kad se sve temelji na selektivnim interpretacijama i moralnoj panici? Ne treba država glumiti roditelja i gasiti kanale komunikacije, ako kao roditelju vam smetaju društvene mreže zabranite djetetu. To se može i mora, ovisi o vašim vrijednostima i stavovima.