Rimska javna česma traje 150 godina i košta 600 eura. Naša ni godinu, a košta 9.225
U srpnju 2025. Grad Šibenik postavio je deset novih javnih česmi: u širem centru grada, Zatonu, na Zlarinu i na Rezalištu u Brodarici. Svaka nudi tri funkcije: pijenje, punjenje boca i posudu za kućne ljubimce. Sama ideja je za svaku pohvalu, javnih česmi u gradu kronično nedostaje, pogotovo ljeti. Ukupna vrijednost projekta je 334.295,57 eura, od čega 80% (267.436,46 eura) sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Jedva godinu dana kasnije skoro sve su van pogona: voda curi bez prestanka niz stup, tipke su propale, a na jednoj je tipka iščupana pa je na vrhu ostala rupa obrubljena hrđom.
Što je plaćeno
Ugovor o izradi i ugradnji deset česmi Grad je u veljači 2025., nakon otvorenog postupka javne nabave, potpisao s tvrtkom Mediashark: 92.251,18 eura s PDV-om, dakle 9.225 eura po komadu. Registar ugovora Grada pokazuje i prateće troškove: izradu prototipa česme 2024. (Feromontaža inženjering, 13.725 eura s PDV-om) i projektantski nadzor studija 2FG (3.312,50 eura s PDV-om). Prema isplatama iz gradskog proračuna, Mediasharku je u kolovozu 2025. isplaćeno 82.170,40 eura u dvije rate (konto 4214), a već u listopadu 2025., tri mjeseca nakon postavljanja, dodatnih 1.236,25 eura za tekuće održavanje. Ostatak projekta do 334 tisuće eura otpada na pripremu deset lokacija: betonske temelje, čelične potkonstrukcije, ventile, rešetke i drenažne bunare.
Što se za taj novac moglo kupiti
Javna česma nije neka nepoznanica, tržište i inženjering brusili su ga desetljećima i rješenja se mogu naručiti iz kataloga.
Rim od 1874. postavlja ljevanoželjezne „nasone"; danas ih radi više od 2.500 i praktički su neuništivi, a talijanske ljevaonice repliku i danas prodaju za oko 600 eura. Španjolski proizvođač urbane opreme Benito prodaje česmu „Atlas", klasičan stup s tipkom na pritisak i rešetkom spojenom na odvod, kakvih su puni španjolski gradovi: po cjeniku distributera iz 2019. jednostruka je koštala 485 eura, dvostruka 964 eura. Američki Elkay, čije stanice za punjenje boca stoje po parkovima i kampusima diljem svijeta, ima vanjski samostojeći model LK4420BF1UDB s identičnim funkcijama kao šibenske česme: punjenje boca, fontanica za pijenje i posuda za pse. Nehrđajući čelik, vandalootporni dijelovi, otporan na koroziju. Kataloška cijena je 12.523 dolara, a kod prodavača se kupuje za oko 7.500 dolara, dakle ni 7.000 eura po komadu.
Zajednički nazivnik svih tih rješenja je samozatvarajući ventil: tipka s oprugom koja vodu pušta dok je pritisnuta i sama je zatvori. Zato kataloška česma ne može curiti bez prestanka; kad ventil s vremenom popusti, mijenja se standardni dio za nekoliko desetaka eura. Sve je to riješeno prije sto godina.
Građevinski radovi na lokacijama plaćali bi se uz koji god model, pa je fer uspoređivati samu česmu: kod nas je to 9.225 eura po komadu za izradu i ugradnju. Za taj novac mogla se kupiti i najskuplja spomenuta kataloška stanica, Elkayeva od oko 7.000 eura, i još bi ostalo za ugradnju. Deset Benitovih Atlasa (4.850 eura) ili deset replika nasona (oko 6.000 eura) stalo bi u cijenu jedne naše česme. No važnija od cijene je provjerenost: kataloški modeli iza sebe imaju desetljeća rada u tisućama gradova, poznate rezervne dijelove i servis, pa se zna da neće nakon prve godine završiti van pogona.
Dizajn je problem
Česme potpisuje Ante Filipović Grčić iz studija 2FG i lijepe su, tu spora nema. Ali javna česma je infrastruktura, a ne skulptura, i upravo je u tome srž problema: Grad je naručio praktički umjetničko djelo iz nule, s plaćenim prototipom i projektantskim nadzorom, umjesto proizvoda koji je desetljećima klesan kroz korištenje i kod kojeg su dječje bolesti odavno izliječene. Nova konstrukcija svoje slabe točke tek mora otkriti, a ovdje ih otkrivamo svi mi, na ulici, o javnom trošku. Već je prototip pokazivao određene probleme, ali svejedno se išlo dalje u projekt. Što će biti s ovom hvale vrijednom inicijativom? Nadajmo se da neće se odustati, jer su javne česme fantastična stvar!
