Škola daruje osam zgrada koje po zemljišniku nisu njezine: kako je Županijska skupština bez riječi odobrila darovanje u Unešiću

Na 9. sjednici Županijske skupštine 28. kolovoza, pod točkom 2, vijećnici su s 18 glasova za i bez ijedne riječi rasprave dali suglasnost Osnovnoj školi Jakova Gotovca Unešić da Općini Unešić daruje osam zgrada bivših područnih škola u sedam sela. Iz materijala koje je Županija sama priložila proizlazi da škola gotovo ništa od toga nema upisano na sebe: zemljišne knjige kao vlasnika navode Republiku Hrvatsku ili „općenarodnu imovinu", škola već vodi sudski postupak da bi se uknjižila, a jedna od darovanih čestica u zemljišnoj knjizi uopće ne postoji. Ugovor unatoč tome jamči da je škola „stvarni i isključivi vlasnik".

Sedam sela, osam zgrada, ništa procjena
Popis je dug: bivše područne škole u Gornjem Vinovu, Čvrljevu, Donjem Vinovu, Planjanima, Visokoj i Ostrogašici, dvorište bivše škole u Unešiću i zgrada u Unešiću „za koju je škola dobila odobrenje za uporabu izdano od strane Općine Drniš". Prema priloženim izvadcima, zgrade imaju od 164 do 230 četvornih metara, a sa zemljištem je riječ o oko 8.800 četvornih metara. Ravnatelj Živko Bulat u dopisu od 19. lipnja piše da su objekti „u lošem stanju", da škola nema novca za njihovu obnovu „niti ga može osigurati", te da je Općina zamolila darovanje jer želi zgrade staviti „isključivo u javnu ili društvenu" namjenu. Za to je, kaže, „potrebno povlačenje fondova Europske unije, a prvi korak kako bi se to postiglo je darovanje". Općina je školi poslala i gotov prijedlog ugovora.

Školski odbor, kojim predsjeda Tina Abramac, odluku je donio istog dana, 19. lipnja, Županija je zahtjev zaprimila 9. srpnja, a župan ga je Skupštini uputio 20. srpnja. Suglasnost osnivača traži se po članku 58. Statuta škole, koji je propisuje za imovinu vrijedniju od 26.540 eura. Kolika je vrijednost tih osam zgrada i zemljišta, u materijalu ne piše. Procjene nema, a obrazloženje Županije samo prepisuje ravnateljev dopis.

Vlasnik: Republika Hrvatska
Uz odluku je priloženo dvadesetak stranica zemljišnoknjižnih izvadaka. Za sve čestice osim jedne kao vlasnik s udjelom 1/1 upisana je Republika Hrvatska, a za zgradu u Čvrljevu i dvorište u Unešiću još uvijek stoji „općenarodna imovina", oznaka iz doba društvenog vlasništva. Škola je upisana samo kao suvlasnik dvorišta u Unešiću, s 740 od 1.910 dijelova. Na izvatku za Čvrljevo stoji zabilježba iz 2017.: Općina Unešić već je tada sama tražila uknjižbu na šest školskih zgrada i sud je prijedlog odbio.
Sami dokumenti to ne skrivaju. Odluka Školskog odbora u točki 4 kaže da će Općina nakon ugovora „u okviru postojećeg sudskog postupka na sebe preuzeti vođenje postupka i sve obveze iz sudskog postupka koje je dosad imala OŠ Jakova Gotovca radi ishođenja uknjižbe prava vlasništva". Škola, dakle, vodi spor da bi se uopće upisala kao vlasnica, i taj spor darovanjem prebacuje na Općinu. Ugovor u članku 4 ovlašćuje Općinu da „zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja" sama pokreće postupke, a u članku 1 i 5 škola „izjavljuje i jamči" da je „stvarni i isključivi vlasnik" i da „ne postoje treće osobe i njihova prava" na nekretninama. Treća osoba je u ovom slučaju država.

Kao dokaz prava na zgradu u Unešiću priloženo je jedva čitljivo rješenje iz 1964. godine, kojim se Fondu za školstvo općine Drniš dozvoljava upotreba „stambene zgrade prosvjetnih radnika u Unešiću". Nije riječ o školi nego o stanu za učitelje, a dozvola nije izdana školi.
Čestica koje nema
Za Ostrogašicu odluka daruje zgradu *77 te čestice 431/2 i 431/6, „označene u zemljišnim knjigama". Priloženi izvadak za taj uložak sadrži zgradu, česticu 431/2 i česticu 431/5, dvorište od 61 četvornog metra. Broja 431/6 u njemu nema. Provjerili smo u javnom uvidu Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra: u zemljišnoj knjizi Ostrogašica čestica 431/6 ne postoji, a u katastru je to pašnjak od 159 četvornih metara u posjedovnom listu Republike Hrvatske, s promjenom iz ove godine i bez veze sa zemljišnom knjigom. Ili je u odluci tipfeler, ili je netko prepisao katastarski broj u zemljišnoknjižnu odluku. U oba slučaja ta se čestica ne može uknjižiti na Općinu onako kako je izglasano.
Što slijedi
Zašto se s darovanjem ide prije nego što je sud rekao čije su zgrade, dokumenti ne objašnjavaju, ali tragovi upućuju na jedno. Natječaji za obnovu zgrada javne namjene iz EU fondova traže od prijavitelja vlasništvo ili barem pravni temelj na nekretnini, a Općina ga nema: sama je 2017. tražila uknjižbu i sud ju je odbio. Škola taj temelj ima, u obliku prava korištenja iz doba društvenog vlasništva i tekuće parnice. Ugovor o darovanju sa suglasnošću osnivača Općini daje papir koji može priložiti prijavi i ulaznicu u školin spor kao pravni sljednik, umjesto da kreće ispočetka ili godinama čeka darovanje od Ministarstva državne imovine. Ako je to računica, onda Skupština nije odobrila prijenos vlasništva, nego prijenos tužbe, a rizik da sud presudi u korist države ostaje na Općini.
Ugovor između škole i Općine vrijedi kao obveza između njih dvoje, ali upis Općine kao vlasnice neće proći dok sud ne odluči je li škola pretvorbom društvenog vlasništva uopće postala vlasnica. Ako nije, Općina je darovanjem dobila tuđu stvar i parnicu s državom koju je preuzela zajedno sa svim troškovima. Zgrade u međuvremenu propadaju, a namjena „isključivo javna i društvena" stoji samo u dopisu i odluci Školskog odbora, ne u ugovoru, koji nema nikakve odredbe o povratu ako Općina namjenu promijeni. Načelnik Općine Marko Parat potpisat će ugovor kao daroprimatelj čim suglasnost Županije stupi na snagu.

Skupština, kojom predsjeda Ante Galić, ništa od toga nije pitala. Točka je, kao i većina od 42 točke te sjednice, prošla u ritmu „otvaram raspravu, zatvaram raspravu".



