Mileta i Habijan, negdje između oblaka i zapisnika

Piše: Marijana Kljaić

Ministar Damir Habijan posljednjih mjeseci često govori o digitalnoj transformaciji javne uprave, kibernetičkoj sigurnosti i državnoj informacijskoj infrastrukturi. Ne znamo je li ga Danijel Mileta stigao upoznati s dosezima šibenske digitalne transformacije.

Bilo bi zanimljivo objasniti ministru da, dok država lokalnu samoupravu seli u „oblak", mi u Šibeniku još pokušavamo utvrditi tko je održao sjednicu, gdje je zapisnik i što je vijeće mjesnog odbora uopće tražilo od Grada.

Prema Mileti, komunikacija je odlična, dapače, na tjednoj bazi se neumorno odvija! Na sjednici Gradskog vijeća objasnio nam je da s čelnim ljudima mjesnih odbora „na tjednoj razini komuniciraju kolege, pročelnici za komunalne djelatnosti" i da je suradnja „jako dobra".

Dakle, razgovara se redovito, surađuje se „jako dobro", prioriteti se zajednički određuju, samo što javnost od svega toga ne vidi doslovno ništa, ni u djelima ni u papirima. Što je komedija, obično su birokrati dobri s papirima, a s djelima šteka, dok ovdje oboje pada u vodu.

Daleko smo mi još od oblaka

Nama bi za početak bio dovoljan i PDF, ali doduše možda je i to previše tražiti. Bilo bi OK i naći kemijsku, njome napisati zapisnik, zapisnik slikati drhtavom rukom mobitelom i negdje objaviti. I to bi bio start, a onda možemo razmišljati o oblaku.

Mileta govori o „jako dobroj suradnji", a građani bi trebali vjerovati na riječ da vijeća mjesnih odbora (išta) rade, da Grad s njima razgovara, da se zahtjevi šalju i da se prioriteti određuju. Sve mu to moramo vjerovati na riječ, a zanimljivo je kako hrpa birokrata u Krešimirovom domu ne voli pisani trag te tzv. jako dobre suradnje.

Prvi korak šibenske digitalne transformacije

Možda bi upravo to mogao biti prvi korak: prije nego što počnemo brinuti jesu li podaci vijeća mjesnih odbora sigurni u državnom oblaku, bilo bi dobro da građani napokon vide postoje li ti podaci uopće i što u njima piše. Zasad, kako sam pisala, uz iznimku jednog, sva vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti nemaju objavljene zapisnike ni trag da išta rade.

Kad se u Krešimirovom domu napokon pronađe kemijska, možda se pronađu i zapisnici, a s njima i ta Miletina čuvena „jako dobra suradnja". Tek tada bi Habijan mogao svratiti sa svojim oblakom, jer zasad u njega nema što ni staviti. Transparentnost je, doduše, nezgodna stvar: činjenicama zna pokvariti i najbolju priču.

Pa možda upravo zato tu kemijsku nitko i ne traži pretjerano. Dok je nema, suradnja je jako dobra, komunikacija tjedna, a građanima ostaje vjerovati slatkorječivom zamjeniku na riječ.