Osušene albicije, prazna sadna mjesta i hladna rasvjeta na rivi: pismo čitatelja koji pamti stari đardin

Stariji Šibenčanin koji pamti građanski Šibenik i stari đardin poslao nam je fotografije albicija na rivi: osušena stabla, zakržljale krošnje, neprimjereno orezane grane i prazna sadna mjesta na kojima nova stabla nikad nisu posađena. Uz stabla mu smeta i rasvjeta, koju opisuje kao hladnu i prejaku. Pita tko je odlučivao, tko je izvodio radove i tko preuzima odgovornost.

„Pogledajte albicije na šibenskoj rivi. Osušena stabla, zakržljale krošnje, neprimjereno orezane grane i prazna mjesta na kojima nova stabla nikada nisu posađena. Nekoliko tjedana cvatnje nije dovoljno opravdanje za odabir stabala koja bi desetljećima trebala krasiti rivu i pružati hlad. Šibeniku trebaju promišljena, dugoročna rješenja i zelenilo primjereno mediteranskom podneblju.“

„Pogledajte staru murvu pokraj crkve sv. Nikole. Stablo i kamena arhitektura ondje čine savršenu cjelinu. Murva je dio mediteranske tradicije, živi svjedok vremena i dokaz da priroda i povijesni grad mogu skladno živjeti zajedno. Zašto takav odnos prema prostoru nije bio uzor uređenju rive?“

„Rasvjeta na rivi je hladna, agresivna i neprimjereno jaka, umjesto tople svjetlosti koja bi istaknula ljepotu kamena i stvorila ugođaj mediteranskoga grada. Navečer riva djeluje gotovo distopijski, a ne kao šetnica povijesnog dalmatinskog grada. Tko je odlučivao, tko je izvodio radove i tko preuzima odgovornost za ovu katastrofu? Šibenik bi trebao biti grad kamena, sunca, mora, povijesti i mediteranskog zelenila, a riva produžetak njegova identiteta, a ne sterilna kulisa betona i neprimjerene rasvjete.“