Šibenik – grad koji ne misli na pješake
Pješaci se moraju nositi s automobilima i kamionima.
Šibenik je divlji zapad što se tiče pješačke infrastrukture. Na nekim mjestima nogostup na cestama koji spaja važne dijelove grada uopće ne postoji, na drugim mjestima pločnik postoji ali je zatrpan autima. Parking je problematičan, što zbog potpunog ignoriranja nadležnih službi, što zbog nezgodnog i brdovitog terena koji stvara probleme i drugim gradovima. To ne bi smio biti izgovor vozačima za ostavljanju automobila na pješačkim putevima.
Pločnici služe za parking automobila
Nogostup ima samo jednu svrhu – fizički odvojen od ceste put za nesmetano kretanje pješaka. Pješaci su prepušteni na milost i nemilost vozača i kako će ostaviti svoje grdosije od preko tone. Najbolji primjer tome je put od Doma Zdravlja do Kronjinog magazina.
Nogostup ne postoji s druge strane i pješaci su primorani se gužvati među aute. 
Uzak prolaz ostavljen za pješake. 
Ako vozite invalidska kolica ili samo malo šira dječja kolica ne može se proći bez da se izađe na prometnu cestu.
Ovaj komad nogostupa spaja velike kvartove Crnicu i Njivice s centrom grada kojima prolazi tisuće pješaka tijekom dana. S druge strane ceste nogostupa uopće nema te ponekad čak moraš izaći na cestu da bi zaobišao parkirani auto na nogostupu. Jako zabavno sa malim djetetom u kolicima! Također bi valjalo napomenuti kako je ovo svakako najprometnija cesta u gradu. Ovuda prolaze autobusi, kamioni, automobili i motori.
Vozači osim što krše bazične urbanističke i civilizacijske norme, preciznije ostavljanje automobila da smetaju velikom broju ljudi koji ovuda svakodnevno prolaze, krše i zakon:
(NN 67/08) članak 82:
(1) Vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo:
[…]
10) na nogostupu i pješačkoj zoni,
[…]
(2) Iznimno, zaustavljanje je dopušteno ako je za kretanje pješaka ostavljeno najmanje 1,6 m širine na površini za kretanje pješaka, s tim da ta površina ne može biti uz rub kolnika.
Zaustavljanje znači do tri minute. Jel vam se čini da ovi tu stoje samo tri minute? A čak i da stoje, nema tu ni blizu 1,6 m. Nadležne službe dugi niz godina uopće ne reagiraju na ovu situaciju u kojem se svakodnevno krši Zakon o sigurnosti prometa na cestama i dopuštaju opstrukciju jedinog pločnika na najprometnijoj cesti u gradu.
Ceste opasne po život – kad si pješak, dakako
Od Metalca do Kronjinog Magazina
U 2017-oj godini u gradu postoje i ceste koje uopće nemaju pločnik! Ne govorimo o nekim opskurnim cesticama gdje prođu dva automobila u sat vremena, govorimo o baš bitnim gradskim poveznicama kao ova. 550m čistog adrenalinskog užitka:
Oko stadiona još postoji nogostup koji vrlo brzo nestaje. 
Pazi da ne propadneš! 
Pješački promet ide bok uz bok s jurećim automobilima bez ikakvog odijeljenja.
Ovu cestu koriste brojni pješaci koji idu iz kvartova Crnica i Njivice prema centru grada. Na njemu ne postoji baš nikakav nogostup, te su pješaci primorani ići po cesti gdje automobili redovito jure 70 km/h. Očito predviđeno da ima pločnik, nikad se nije realiziralo do kraja te ovaj dio grada izgleda kao grad trećeg svijeta. U Crnici/Njivicama ljeti bude povelik broj turista koji tko zna što misle kad sasvim doslovno moraju riskirati život da bi došli do centra grada.
Od MUP-a do pruge
Samo 190m uzbuđenja:
Mandalina nije toliko popularna za turiste koji bi ovuda išli pješke u grad. Građani koji žive blizu bi slobodno mogli pješke do MUP-a, ali zacijelo ovakve scene će ih obeshrabriti. Samo je pitanje vremena kada će netko nastradati.
Znakovi zabrane parkiranja su ukras
Stupići su postavljeni na nogostup pa bar pješaci mogu nesmetano prolaziti. Dosjetljivi vozači su se sjetili kako svejedno parkirati.
U Šibeniku se na bezbroj mjesta potpuno ignoriraju znakovi zabrane parkiranja koji izgleda da stoje samo kao ukras.
Pješačka kultura u gradu ne postoji
Komunalni redari i policija ne reagira nikad na parkirane automobile po nogostupima i ispod znakova za zabranu parkiranja. Jedina iznimka ovom pravilu je centar grada, tamo se vrlo revno dižu automobili, komunalni redari i policija pišu kazne.
Pješaci su ugrožena većina za koju se nitko ne želi zauzeti. Ovi strašni i opasni propusti u gradskoj infrastrukturi godinama i desetljećima ovako stoje. “To je oduvijek tako” je jedan od argumenata koji se može čuti, kao da nam grozomorni propusti prijašnjih generacija daju pravo da to ignoriramo i dalje. Javni diskurs o problemima pješaka ne postoji niti u doba predizbornih obećanja. Koga briga za pješake, izvoli kupi auto i parkiraj gdje hoćeš bez brige jer nadležne službe te neće sankcionirati – ako nisi u centru grada.
