Vodeni sat je zapravo skupa vodena smijurija. Da li su gradski oci u ovom slučaju dobrano nasamareni?
Male mlaznice još uvijek bagavo rade i ne pokazuju sekunde čak i nakon bezbrojnih servisnih intervencija. Umjetnička instalacija zvana “Vodeni sat” je koštala 2 milijuna kuna, a radila je kako je zamišljeno možda 3 dana sve skupa u 3 i pol mjeseca otkad je u funkciji. Šibenski dogradonačelnik Danijel Mileta je u početku krivio neodgovorne građane koji to diraju, ali da je to istina ne bi se sramili pustiti snimku ŠibenikIN-u da to i dokažu, kao npr. za noćno kupanje.
Nažalost, gradskoj Upravi je prodana ideja umjetničke instalacije, a ne nečeg pouzdanog i lijepog što bi bilo impozantno i vidjelo se i s druge strane Poljane i zbilja služilo kao ukras. Trenutno imamo mali bazenčić koji se često zeleni od algi i ni ne vidi se dok nisi pokraj fontane. Za 2 milijuna kuna se moglo svašta dobiti, dobro je gradske oce namagarčilo u ovom slučaju.
Po kuloarima se priča da je trenutna ponuda za “spasonosnu” ogradu za zaštitu od nestašnih građana oko 300.000,00 kn, te da je glavešinama na tu cijenu zapela knedla u grlu. Međutim, snaći će se nekako, ipak su to iskusni meštri kad treba trošiti javni gradski novac na gluposti. Što je Šibeniku još stotine tisuća kuna uložiti u jednu ogradu za rješenje nepostojećeg problema vandalizma vodenog sata? Sitniš
