Prodaja karata donijela tek 1,7% prihoda Muzeja Grada Šibenika, na plaće odlazi 73.7%
Ako uđete u staru jezgru Šibenika i prošećete samo nekoliko koraka od katedrale sv. Jakova, naići ćete na jednu od najposebnijih zgrada u gradu – Kneževu palaču, danas Muzeja grada Šibenika. Ono što je danas kulturni centar i čuvar povijesti, nekada je bilo mjesto gdje je stolovao gradski knez, tj. najviši predstavnik vlasti u Šibeniku.
Od velike palače gdje je knez živio do muzeja
Kneževa palača izgrađena je u 13. i 14. stoljeću kao dio obalnog obrambenog sustava. Nekoć je to bio velebni kompleks, a do danas su sačuvana samo dva njegova krila. U njima je živio i upravljao gradom knez, odnosno kapetan, osoba koja je donosila najvažnije odluke za tadašnji Šibenik.
Posebno je impresivna četverokutna kula, poznata i kao Kula kneževe palače, najveći obrambeni objekt na obali. Sredinom južnog krila palače nalazi se gotički prolaz s gradskim vratima, a iznad njih grb s likom sv. Mihovila zaštitnika grada. To je detalj koji odmah podsjeti da Šibenik nikada nije bio neki običan gradić, već ozbiljno utvrđeni grad sa snažnim identitetom.
Zapadno krilo palače okrenuto je prema apsidama katedrale. Tu se krije i niša s baroknom skulpturom kneza Nikole Marcella, još jedan podsjetnik na dugu tradiciju gradskih vođa. 1975. je završena adaptacija palače, prostor je konačno prilagođen da u njemu može funkcionirati moderan muzej i od tada Kneževa palača ponovno živi, ali u novoj ulozi.
Sto godina postojanja
Muzej je utemeljen je 20. prosinca 1925. godine, prigodom obilježavanja tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva. Muzej grada Šibenika nije od samih početaka bio u Kneževoj palači. Njegovo je prvo sjedište bilo u gotičkoj crkvi Svih Svetih iznad Gradske vijećnice. Tek kasnije muzej se preselio u obnovljene prostore Kneževe palače, gdje se i danas nalazi, čime je povijesna zgrada dobila novu i trajnu kulturnu namjenu.
Muzej je smješten upravo u palači koja je stoljećima bila srce gradske vlasti, pa se povijest i sadašnjost tu prirodno nadopunjuju. Danas se u muzeju čuva oko 150.000 predmeta, od prapovijesti i antike, preko srednjeg vijeka, do novije povijesti i etnografije. To je golemo blago za sve koje zanima kako je izgledao život u Šibeniku i okolici kroz stoljeća.
Što možete vidjeti unutra?
Muzej ima nekoliko odjela, a svaki od njih otvara vrata u drugo razdoblje i drugačiji svijet:
- Arheološki odjel – od prapovijesnih nalaza do podmorskih istraživanja.
- Kulturno-povijesni odjel – razdoblje od 1066., prvog spomena Šibenika, do pada Venecije 1797.
- Odjel novije povijesti – život Šibenčana od 19. stoljeća do danas, uključujući fotografije, dokumente i tonske zapise.
- Etnografski odjel – tradicija i svakodnevica šibenskog kraja u 19. i 20. stoljeću.
- Restauratorsko-konzervatorski odjel – prava mala radionica spašavanja kulturnih dragocjenosti.
Među najzanimljivijim eksponatima ističu se najstarije zvono u Hrvatskoj (1266.), zatim arheološki ritoni (posude u obliku životinja i ljudi), sljepoočničarke iz ranog srednjeg vijeka, ali i djela velikih umjetnika poput Blaža Jurjeva Trogiranina i Vittorea Crivellija.
Muzej je vršio brojna arheološka istraživanja i izložbe
Muzej nije samo izložbeni prostor. On je i istraživačka institucija koja je do danas organizirala stotine izložbi te izdala brojne publikacije. Arheolozi istražuju lokalitete u šibenskom zaleđu i akvatoriju, a izložbe redovito privlače domaću publiku i posjetitelje izvana.
Kneževa palača u Šibeniku priča priču o gradu koji je uvijek bio važan, moćan i dobro utvrđen. Danas, u njenim dvoranama više ne stoluje knez, nego živi povijest Šibenika kroz predmete, dokumente, slike i uspomene. Ako želite doživjeti Šibenik iz jedne dublje perspektive, iznutra, kroz stoljeća Muzej grada Šibenika je pravo mjesto za to.
Kako izgledaju prihodi i rashodi za prvih šest mjeseci tekuće godine? Prodaja mizerna?
U prvih šest mjeseci 2025. Muzej grada Šibenika ostvario je 456 tisuća eura prihoda, od čega daleko najveći dio čini novac iz javnih izvora. Sam Grad Šibenik uplatio je gotovo 299 tisuća eura, što znači da dvije trećine prihoda dolazi iz gradskog proračuna. Ostatak općih prihoda i primici iznose oko 71 tisuću eura, a značajniji su još transferi iz državnog proračuna s 55 tisuća eura. Prihodi iz Europske unije, donacija i posebnih namjena ostaju skromni, a vlastiti prihod od prodaje ulaznica i srodnih usluga iznosi tek 7.754 eura, odnosno svega 1,7 posto ukupnog proračuna institucije.
Malo je šokantan taj detalj pošto se ulaz u muzej nalazi doslovno na par metara od čuvene krstionice u sklopu katedrale sv. Jakova gdje godišnje prođe nebrojeno posjetitelja.
Na rashodovnoj strani u istom razdoblju potrošeno je 386 tisuća eura. Najveći dio odlazi na plaće i doprinose zaposlenih: više od 284 tisuće eura, odnosno gotovo tri četvrtine ukupnih rashoda. Materijalni troškovi i usluge čine još oko trećinu izdataka, dok je za nabavu nefinancijske imovine potrošeno nešto manje od 15 tisuća eura. Ostali rashodi poslovanja ostaju simbolični u odnosu na ukupni proračun. Takva struktura jasno pokazuje kako su prihodi muzeja gotovo u potpunosti vezani uz javni novac, dok rashodi dominantno odlaze na kadrove i osnovno funkcioniranje ustanove.
Najvažnije stavke izvješća
| Kategorija | Iznos (€) | Udio (%) |
|---|---|---|
| Prihodi iz nadležnog proračuna i od HZZO-a temeljem ugovornih obveza (Grad Šibenik blizu 300.000€) | 370374.31 | 81.22% |
| Pomoći iz inozemstva i od subjekata unutar općeg proračuna | 74134.13 | 16.26% |
| Prihodi od prodaje proizvoda i robe te pruženih usluga | 7754.65 | 1.7% |
| Donacije | 1000.00 | 0.22% |
| Pomoći temeljem prijenosa EU sredstava | 2934.13 | 0.64% |
| Prihodi za posebne namjene | 2764.00 | 0.61% |
| Kategorija | Iznos (€) | Udio (%) |
|---|---|---|
| Rashodi za zaposlene | 284.736,88 € | 73,69% |
| Materijalni rashodi | 87.086,45 € | 22,54% |
| Rashodi za usluge | 52.644,24 € | 13,62% |
| Nabava nefinancijske imovine | 14.591,27 € | 3,78% |
Novi ravnatelj će imati puno izazova
Prvog veljače ove godine na čelo ustalnove došao je Toni Brajković, koji je preuzeo dužnost ravnatelja nakon dugogodišnjeg rada Željka Krnčevića, pa će upravo on imati priliku pokazati može li Muzej grada Šibenika u budućnosti podići vlastite prihode i time smanjiti snažnu ovisnost o proračunskom novcu.
Na kraju, ostaje ono pitanje koje se često postavlja: treba li i koliko trošiti na kulturu. OK je da se javni novac ulaže u Muzej grada Šibenika, on čuva identitet i baštinu grada. Ali istodobno je očito da bi muzej morao puno ozbiljnije poraditi na svojim vlastitim prihodima.
Dok druge javne ustanove uspijevaju privući znatno veće iznose iz ulaznica (skoro pola kao gradsko kazalište), usluga ili projekata, šibenski muzej i dalje ovisi gotovo isključivo o javnom novcu. Upravo tu se vidi prostor za promjenu. Ne da se ukine javno financiranje, nego da se paralelno razvije model koji će osigurati veću samoodrživost i snažniju vezu s javnošću.