Roditelji su pisali za pomoć Pravobranitelju za OSI, odgovor nudi jedino frazetine
OŠ Dr. Franje Tuđmana u Kninu
Roditelji djece s teškoćama u razvoju iz Knina već tjednima upozoravaju i održali su dva prosvjeda na posljedice novog Pravilnika u nastavi, koji je ograničio broj pomoćnika na najviše dvoje po posebnom razrednom odjelu. Takvo administrativno rješenje, tvrde roditelji, u izravnoj je koliziji s ranijim propisima koji jamče inkluziju, odnosno kombinaciju nastave u posebnom i redovitom razrednom odjelu.
“Ako troje djece mora istodobno u redovne razrede na tjelesni, glazbeni ili informatiku, a dvoje ostaje u posebnom razredu, dva pomoćnika fizički ne mogu biti na pet mjesta odjednom”, navode roditelji u svom dopisu. Posljedica, kažu, jest da djeca ostaju bez predmeta, bez sigurnosti i bez podrške, što je protivno i Zakonu o odgoju i obrazovanju i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.
Posebno upozoravaju i na regresiju kod djece, jer nagle promjene i nedostatak podrške djeca teško podnose, pa se briše sav višegodišnji trud roditelja, učitelja i pomoćnika.
“Institucije šute dok djeca trpe”
Još snažnije obraćanje Pravobranitelju poslala je jedna majka iz Knina, koja apelira da institucije prestanu biti ‘dekor’ i postanu stvarni saveznici djece i roditelja.
“Na papiru sve izgleda uredno: pravilnici, strategije, radne skupine. Ali u praksi djeca nemaju pomoćnike, roditelji nemaju podršku, a škole nemaju kapacitete. I svi znaju da to nije inkluzija, ali šute. Zato vas pitam: tko zapravo govori u ime naše djece?”, poručila je.
Ona ističe da je uloga institucija zastupati one koji sami ne mogu govoriti, reagirati na diskriminaciju i proaktivno braniti prava djece s teškoćama: “Vi niste tu da budete promatrači, nego saveznici. Ako vi ne govorite, tko će?”
Odgovor Pravobranitelja: puno načela, malo rješenja
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić u svom dopisu priznaje važnost pomoćnika u nastavi i naglašava da bez njih nije moguće osigurati kvalitetno i inkluzivno obrazovanje. Ističe kako pomoćnici u nastavi ne mogu biti nositelji cijelog odgojno-obrazovnog procesa, već podrška učiteljima i edukacijskim rehabilitatorima. Također podsjeća na kronične probleme njihova statusa: nesigurne ugovore i niske plaće i manjak sustavne edukacije. Od škole u Kninu traži da u roku od 15 dana dostavi izvješće o funkcioniranju posebnih odjela i načinu na koji osigurava potrebne prilagodbe i podršku.
No, ono što upada u oči jest da se Pravobranitelj u odgovoru više bavio time što pomoćnici nisu i što bi oni trebali biti, nego samim pitanjem koje su roditelji postavili. Na ključno pitanje kako je moguće provoditi inkluziju ako se broj pomoćnika administrativno ograničava na dvoje, bez obzira na realne potrebe djece nije dao nikakav konkretan odgovor. Umjesto jasnog stava o koliziji propisa i zahtjeva za hitnom revizijom Pravilnika, roditelji su dobili općenito lamentiranje o inkluziji, podsjetnik da pomoćnici ne smiju zamijeniti učitelje i formalni zahtjev da škola dostavi izvješće. Takav odgovor više nalikuje birokratskom manevru nego stvarnom zauzimanju za djecu čija su prava ozbiljno ugrožena.
Apsurdnost je tim veća što već postoje zakonske odredbe koje vrlo precizno definiraju sadržaj programa obrazovanja pomoćnika u nastavi i njihove zadaće: od potpore u komunikaciji i socijalizaciji, preko pomoći u kretanju, prehrani i higijeni, do podrške u izvođenju školskih aktivnosti, korištenju pomagala i suradnji s učiteljima i vršnjacima. Sve to jasno pokazuje da je uloga pomoćnika itekako široka, konkretna i zakonom prepoznata, pa time ispada još luđe da se u odgovoru Pravobranitelja troši toliko riječi na objašnjavanje što pomoćnici nisu, umjesto da se ponudi rješenje kako osigurati dovoljan broj tih istih pomoćnika tamo gdje su djeci prijeko potrebni.
Donekle očekivan odgovor Pravobranitelja
Ovaj slučaj iz Knina još jednom otvara pitanje koliko su institucije doista spremne braniti interese djece s teškoćama u razvoju, a koliko se zadržavaju na deklarativnim porukama i administrativnim postupcima. Dok roditelji traže vrlo konkretno rješenje, da se broj pomoćnika određuje prema stvarnim potrebama djece, a ne po šabloni, a odgovori ostaju na razini načelne podrške i u principu izbjegavanje pravog odgovora.
U međuvremenu, djeca ostaju bez sigurnosti i podrške, a roditelji s osjećajem da se njihova borba svodi na dopise koji rijetko rezultiraju promjenama.
SKM_C3320i25102015410