Bez zapisnika i bez odgovornosti: Paradoks Tjedna lokalne samouprave u Šibeniku
Piše: Marijana Kljaić
Šibenik je ovih dana domaćin Tjedna lokalne samouprave. Događaj koje slavi transparentnost, odgovornost i uključivanje građana. No dok se te riječi ponavljaju na pozornici, stvarnost na najnižoj razini vlasti govori nešto drugo.
Jer transparentnost nije ono što se izgovara, nego ono što se može vidjeti. Kad toga nema, od zapisnika do konkretnih odluka, teško je govoriti o sustavu koji stvarno funkcionira u interesu građana. Glavni gost će vjerojatno biti ministar pravosuđa Damir Habijan i naravno naš gradonačelnik Željko Burić, šampion transparentnosti.
Lokalna samouprava je pravo građana da putem izabranih tijela donose odluke za svoju neposrednu blizinu. Šibenik ovdje pada na najosnovnijoj, najnižoj i najbitnijoj razini: mjesne samouprave.
Ako se o transparentnosti govori javno, zašto je nema tamo gdje bi trebala biti najvidljivija?
Grad je domaćin, čija vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti ne drže se zakona, ne održavaju sjednice, ne komuniciraju s građanima koji su ih izabrali, i apsolutno nikakve transparentnosti ovih tijela nema. Sa svim su upoznati gradonačelnik Burić i svi relevantni odjeli, ali i dalje toleriraju potpuni nerad.
Da potvrdimo ovu činjenicu, poslala sam upit gradu Šibeniku da mi dostave zapisnike sa svih sjednica koje su održali od početka mandata (2023. godine) do danas. Odgovor sam dobila: zapisnici ne postoje. Ni jedan od 2023. do 2026. godine.
Grad Šibenik i Upravni odjel za komunalne djelatnosti i njegov pročelnik Joško Jurić, koji su nadležni za rad vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti ignoriraju i zataškavaju taj problem jer im takav sustav odgovara. Njihov nerad smanjuje transparentnost, a manjak informacija ide u korist onima koji bi trebali biti odgovorni.
Dakle, imamo legalno izabrana vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti, ali već od dana izbora nestaje svaki trag njihovih aktivnosti i donesenih odluka. Nisu dostupni, neki nemaju čak ni osnovne kontakte na stranicama Grada. Sjednice se ne održavaju, a zborovi građana još rjeđe. A i da se održavaju, teško bismo to znali pošto pisanog traga nema.
Kad se netko usudi postaviti pitanje o njihovom radu, reakcija je gotovo uvijek ista – ljutnja i optužbe. Pravdaju se tezom da su demokratski i legalno izabrani. To nitko ne osporava, ali izbor nosi i odgovornost: poštivanje zakona i obveza zbog kojih su izabrani.
Vrijeme je da, umjesto izgovora, ponude barem neko bolje opravdanje. Ne možemo obezvrijediti nešto što u praksi nikada nije ni imalo stvarnu vrijednost. Obezvrijeđeni su od početka, a ovakav način “transparentnosti” samo to potvrđuje.
Oporba je nesposobna upotrijebiti ovu sramotu
Ovu temu ozbiljno ne želi otvoriti ni oporba, iako im doslovno leži na izvol’te kao gotov politički materijal. Jer ako postoji išta što bi prava oporba trebala secirati do kraja, onda je to sustavno gašenje najniže razine demokracije u gradu: tijela koja formalno postoje, a stvarno ne rade, ne ostavljaju zapisnike i ne komuniciraju s građanima.
Umjesto da vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti pretvore u trajni politički problem za vlast, oporba ih zaobilaze kao da je riječ o nečemu nevažnom, dosadnom ili nezgodnom. Trebala bi biti tema broj jedan vječnih presica i vijećničkih pitanja vezano za rad ovih tijela, a da ne govorimo eskaliranju ove nebrige i sustavnog kršenja zakona nadležnim višim instancama, sudovima i ministarstvima. Oni se prave kao da to nije njihova stvar!
Ovo nije sporedna tema, nego dobar primjer kako lokalna truni iznutra. Kad i oporba šuti o nečemu ovako čistom, jednostavnom i dokazivom, ostavlja dojam da ni njoj nije stvarno stalo da se to promijeni i time svesrdno podržava. Usuđujemo im se postavljati pitanja, kako dogradonačelnik Mileta kaže, bez provjere osnovnih tvrdnji. Taj odgovor bi bio OK, da se takve i slične tvrdnje imaju gdje provjeriti. Rad gradskih četvrti i mjesnih odbora je zakovan tajnošću. Zaštićeni su, što bi se reklo, kao lički medvjed.
SRETAN TJEDAN LOKALNE SAMOUPRAVE SVIMA KOJI SLAVE!