„Kazne koje određuju suci budu toliko smiješne”: zašto se bacači smeća izvuku i zašto ga Zeleni grad svejedno mora kupiti

U komentarima se često traži da se one koji smeće ostavljaju gdje ne bi trebali „udari po džepu”. Problem nije u tome što grad ne pokušava. Zamjenik gradonačelnika Danijel Mileta objasnio je na lipanjskoj sjednici Gradskog vijeća da grad ima kamere koje prate baš nelegalno odlaganje otpada i snimke počinitelja, ali sud traži da identifikaciju napravi policija, koja za to nema ni ljudi ni vremena. A kad predmet napokon dođe na sud, „kazne koje određuju suci budu toliko smiješne da jednostavno ne odrađuju onaj preventivni dio, nikakvoga straha”.

Grad počinitelje često i zna: „Šibenik nije velik grad, imamo imena i prezimena, znamo im i adrese”, kaže Mileta. Razmišljali su i o objavi snimki na gradskim stranicama, čak montirali video s isječcima, pa odustali kao od pregrubog poteza. Djeluje nešto treće: na lokacijama gdje kamere postoje i gdje su počinitelji upozoreni uz pokazane snimke, odlaganje je drastično palo. Zato grad planira kamere širiti na kontejnere i na bile puteve s divljim odlagalištima, a kod vozila je ionako lakše, jer je registracija dovoljna pa postupak na sudu ide „puno, puno jednostavnije”.

Ono što ne valja jest odgovor Zelenog grada: od srpnja smeće ostavljeno pored kontejnera namjerno više ne skupljaju. To nije rješenje. Zbog male manjine koja se tako ponaša ne smiju se po gradu razvijati neugodni mirisi i uvjeti za bolesti, a hrpe uz kontejnere ne odgajaju nesavjesne, nego kažnjavaju sve ostale. Zeleni grad je samo u 2025. iz gradskog proračuna primio oko 2,5 milijuna eura (izvor: isplate iz proračuna Grada Šibenika), pa neka izvoli skupljati, to im je posao. Kazne neka stižu kroz kamere i sud, koliko god sporo išlo, a smeće se u međuvremenu mora kupiti, bez obzira na to čija je krivnja što je tamo završilo.