Skupa spalionica, zagađenje i dugovi: slučaj baskijske Zubiete, gdje su gorko požalili što su tu glupost gradili

Ovo je sažeti prikaz članka objavljenog na Politicu, koji se bavi problemima spaljivanja otpada u Europi, s naglaskom na baskijsko selo Zubieta, zagađenje okoliša i visoke troškove koje takva postrojenja nose.

Malo baskijsko selo Zubieta, s tek 300 stanovnika, godišnje spaljuje do 200.000 tona otpada iz cijele sjeverozapadne Španjolske. Postrojenje za spaljivanje otpada, zamišljeno kao ekološka alternativa odlagalištima, proizvodi dovoljno električne energije za 45.000 kućanstava. No, prema tvrdnjama mještana, takva cijena za okoliš nije prihvatljiva.

Spalionica u Zubieti nije jedini slučaj, diljem Europe je stotine takvih postrojenja niklo na obećanjima da je to bolje za okoliš nego zakopavati.

Optužbe za kršenje europskih propisa, i širenje toga što se spaljuje

Lokalni aktivisti i pokret GuraSOS optužuju vlasnike postrojenja i regionalnu vladu za kršenje zakona EU-a te za ispuštanje opasnih razina zagađenja u vodu, zrak i tlo. Pokrenut je i kazneni sudski postupak.

„Sud mora odlučiti je li okolišna dozvola u skladu s direktivom EU-a o onečišćenju“, kaže Joseba Belaustegi Cuesta iz GuraSOS-a, naglašavajući da spalionica sada uvozi čak i otpad „koji nije ni kućni“.

Dugovi do 2047.

Samo postrojenje financirano je obveznicama vrijednim 80 milijuna eura, koje dospijevaju tek 2047. godine. To znači da će se spalionica morati koristiti još najmanje dva desetljeća bez obzira na ekološke posljedice. Kritičari upozoravaju da slični projekti diljem Europe riskiraju postati „mrtvi kapital“, jer lokalne zajednice desetljećima otplaćuju dugove, a količine otpada za spaljivanje padaju.

Europske spalionice pod pritiskom, emisije CO₂ značajne

U EU trenutno radi oko 500 spalionica koje godišnje spaljuju četvrtinu ukupnog komunalnog otpada. No, emisije CO₂ i drugi zagađivači ostaju veliki problem, osobito jer u spalionice često završava plastika koja oslobađa stakleničke plinove. Prema udruzi Zero Waste Europe, svaka tona spaljenog otpada oslobađa između 0,7 i 1,7 tona CO₂.

Znanstvenici također upozoravaju na nedostatak istraživanja o učincima spalioničkog zagađenja na zdravlje ljudi u okolici postrojenja, dok se u mnogim gradovima pojavljuje sve veći otpor. Primjerice, u Rimu su deseci tisuća ljudi potpisali peticiju protiv nove spalionice, dok su francuski senatori predložili zabranu gradnje novih.

EU smanjuje potporu

Zbog takvih zabrinutosti EU je maknuo spalionice s popisa zelenih ulaganja, smanjio financiranje i usmjerio sredstva prema reciklaži i ponovnoj uporabi. Ipak, mnoga postojeća postrojenja opterećena su dugoročnim obvezama. Danska, koja već ima višak kapaciteta od 700.000 tona godišnje, prisiljena je uvoziti otpad iz drugih zemalja kako bi održala rad spalionica, a država pokriva „stranded costs“, tj. troškove viška postrojenja koja zapravo nisu potrebna.

Nova ulaganja unatoč rizicima

Unatoč svim upozorenjima, nova postrojenja se i dalje grade. Primjer je poljski grad Łódź, gdje će francuska energetska tvrtka Veolia izgraditi novu spalionicu uz kredit Europske banke za obnovu i razvoj vrijedan 97 milijuna eura. Gradonačelnica Hanna Zdanowska tvrdi da će projekt povećati „energetsku neovisnost grada, što je danas vrlo važno“.

Ekološke udruge pak upozoravaju da, iako spalionice smanjuju odlagališta, dugoročno riskiraju da postanu skupi i ekološki problematični viškovi infrastrukture. Ako količina otpada padne, a recikliranje poraste, mnoge bi spalionice mogle ostati bez dovoljno materijala za rad, dok će građani i dalje otplaćivati dugove nastale njihovom izgradnjom.