Busevi kasne tri mjeseca „zbog Hormuza”: kroz taj tjesnac brod s busevima uopće ne plovi
Ispravak, 30. srpnja: Tvrdnju da električni autobusi kasne zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca prenio sam iz članka Šibenik.in, koji je u međuvremenu izmijenjen, pa se kao razlog sada navodi „rat na Bliskom Istoku”. Goran Bulat tu tvrdnju po svemu sudeći nije izgovorio, pa je kritika geografije u nastavku bila upućena na krivu adresu i zbog toga sam mu objavio ispriku. Uvodni je odlomak zato preformuliran tako da tvrdnju pripisuje portalu, a ne njemu. Ostatak teksta ostaje neizmijenjen, jer se objavljeno ne briše u tišini.
Na autobusnom kolodvoru sve je spremno: 12 punjačkih mjesta i nova trafostanica, posao vrijedan 1,66 milijuna eura, gotovi su. Nedostaje samo ono glavno, 12 električnih autobusa. Šibenik.in je, pozivajući se na razgovor s direktorom Gradskog parkinga Goranom Bulatom, napisao da su trebali stići u kolovozu, ali da kasne zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, pa se isporuka očekuje krajem listopada, a na ceste bi trebali izaći u studenom.
Objašnjenje zvuči ozbiljno i svjetski. Ima samo jedan problem geografije.
Ruta iz Kine ne prolazi kroz Hormuz
Šibenski autobusi, model Higer Azure, proizvode se u tvornici tvrtke Higer u Suzhouu pokraj Šangaja, a ugovor od 4,84 milijuna eura bez PDV-a potpisan je 26. siječnja s labinskim zastupnikom Novatecom. Iz Kine prema Jadranu roba plovi kroz Malajski tjesnac, preko Indijskog oceana pa kroz Crveno more i Suez, ili, kad je taj put poremećen, oko Rta dobre nade. Hormuški tjesnac nije ni na jednoj od tih ruta: on je ulaz u Perzijski zaljev, slijepa ulica koju brod na putu iz Šangaja u Europu uopće ne dotiče. To potvrđuju i brodarske analize ovogodišnje krize: azijsko-europski servisi ne tranzitiraju Hormuz.
Zatvaranje Hormuza je stvarno i traje, uz kraći prekid, od kraja veljače. Ono je poremetilo svjetsko tržište prijevoza i neizravno pogađa i rutu Kina-Europa: Suez radi, ali s prometom oko 60% manjim od predkriznog, jer većina kontejnerskih brodara još od 2023. izbjegava Crveno more zbog hutijskih napada i plovi oko Afrike, što putovanju dodaje 10 do 14 dana, a vozarine prema sjevernoj Europi porasle su oko 20%. Neizravni učinak, dakle, postoji, ali mjeri se u tjednima, a plovidba oko Afrike bila je poznata okolnost i u trenutku potpisivanja ugovora u siječnju. Kašnjenje koje se građanima najavljuje, s kolovoza na kraj listopada, mjeri se u mjesecima.
Rok iz ugovora prošao je još u svibnju
Priča o roku isporuke ima i svoju domaću kronologiju, koju smo opisali sredinom srpnja. Natječajna dokumentacija za sve tri grupe autobusa predviđa trajanje ugovora od 120 dana, što od potpisa 26. siječnja istječe krajem svibnja. Pri potpisu je javno rečeno da se isporuka očekuje „na ljeto 2026.”. Sada doznajemo da je „prvotni plan” bio kolovoz, a nova najava glasi kraj listopada. Svaka verzija roka kasnija je od prethodne, a jedina koja je ugovorena istekla je prije više od dva mjeseca, dakle i prije nego što je kašnjenje uopće trebalo objašnjavati tjesnacima.
