„To smo mi”: gradonačelnik za prljavu staru jezgru okrivio građane i ugostitelje
Nakon primjedbe da je stara gradska jezgra prljava i smrdljiva, gradonačelnik Burić zahvalio je radnicima Zelenog grada koji do ponoći kupe tuđe smeće, koje na kraju plati proračun, dakle svi građani. Za nečistoću je prozvao same građane i ugostitelje: novu dizajnersku klupu u buti kod sv. Julijana već prvo jutro zatrpali su vrećama i uništili uljem („To smo mi"), a na Rivi se vreće bez kartice ostavljaju na nogostupu, „i ni to nije dovoljno".
Transkript videa
Željko Burić, gradonačelnik Grada Šibenika: Što se tiče čistoće, sad ću ja javno reći: iskreno i duboko hvala svim zaposlenicima gradske tvrtke Zeleni grad, pogotovo segmenta čistoća, dakle, to su oni koji sakupljaju smeće.
Kad ti momci s malim Piaggio vozilima u 10, 11, ponoć špartaju i kupe smeće, a kupe ga, netko ga je ostavio. Ne samo da oni kupe to smeće koje nije naplaćeno, jer ti vjerni zaljubljenici u grad, naravno da to naprave na način da se teško vidi, ili, što je još gore, i oni koji vide, ne vide, pa nema dokaza, a sustav je takav da ga ne možete kazniti.
Na kraju građani opet plate. Plati to proračun. Plati Grad Šibenik. I priču oko čistoće ću završiti. Neki dan smo otvorili, pazite, otvorili butu koja stoljećima tu postoji, od Medulića dolje prema crkvici svetog Julijana, koja je uvijek bila buta u mraku, u kojoj su ljudi tako elegantno skrili svoje smeće. Ja bih rekao, skrivali su svoj obraz. I naša dizajnerica napravi, neću sada imenovati tko je, da ne bi ispala reklama, napravi dizajnersku klupu koja podsjeća na butu, stavi se rasvjeta, stavi se jedan plan grada u kojem su označene te naše specifične bute. Pazite, to je bilo navečer. Ujutro, ujutro je to krcato smeće. I to smeća koji je fino odložen na tu dizajnersku klupu, jer mu je valjda teško se sagnuti, lakše je 50 centimetara razlike imati, kičma, godine čine svoje. I onda je ta lipa dizajnerska stolica, naravno, ostali su tragovi ulja, jer oni bacaju ne komunalni otpad, nego on baca i na ulicu sve ono što njemu smeta u kući, pa je to ulje, pa je to šta god da jeste, pa je se to jadno pokušavalo brusiti, prebrusiti, i ne znam kako je to završilo. To smo mi.
Išli smo toliko biti uslužni, odnosno, da bolje rečeno, saginjali glavu, da smo lipo ugostiteljima rekli: pa ne samo da ne evidentirate odlaganje smeća kroz karticu, jer sustav poznaje i vidi jeste li provukli ili niste provukli karticu, nego, pazite, stavite to u vreću, nema veze koji je volumen te vreće, stavite to na rub nogostupa u 23 sata, a mi ćemo biti servilni i to pokupiti. Ni to nije dovoljno.
Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške.
