Sedam godina od najave: velika obnova Spomen parka na Šubićevcu stala je na sanaciji zidova
U studenom 2018., na godišnjicu oslobođenja Šibenika, u gradu je svečano predstavljen projekt cjelovitog uređenja Spomen parka strijeljanih na Šubićevcu. Radovi su procijenjeni na 1,2 milijuna kuna, a svečano otvorenje najavljeno je za 12. kolovoza 2020., uz veliki „antifa festival" na susjednom stadionu, na koji je trebao biti pozvan Manu Chao. Sedam godina kasnije, od te obnove nema ništa. Novi direktor Muzeja pobjede Denis Periša za sibenik.rocks ipak najavljuje da se projekt vraća na stol.
Jedno od tri zaštićena poslijeratna ostvarenja
Na ovom su mjestu talijanski fašisti od 1941. do 1943. strijeljali 43 osobe, među njima 22. svibnja 1942. Radu Končara s još 25 ljudi. Park je uređen 1962., na dvadesetu obljetnicu pogubljenja, kao djelo kipara Koste Angelija Radovanija i arhitekta Zdenka Kolacija, a od 2005. upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (broj Z-2019). Uz tvrđave, jedno je od svega tri poslijeratna ostvarenja u Šibeniku s tim statusom.
Projekt je u studenom 2018. u ime Saveza antifašističkih boraca predstavio Zoran Restović, a najava je odjeknula i šire: Velimir Bujanec je zbog nje, i zbog Manu Chaa na otvorenju, javno napao Hrvoja Zekanovića, o čemu smo pisali u srpnju 2021. Tijekom 2019. održani su stručni skupovi arhitekata i povjesničara umjetnosti, a Grad je naručio konzervatorsko-restauratorski elaborat cjelovite obnove.
Staze, biste i zid sjećanja: što je projekt predviđao
Projektna dokumentacija Muzeja pobjede iz siječnja 2019., koju objavljujemo u cijelosti (PDF, 19 MB), pokazuje koliko je zamisao bila ambiciozna. Uz hortikulturno uređenje, zamjenu razbijenih kamenih ploča i potpunu obnovu ograde s novim ulaznim rješenjem, park je trebao postati cjelovit memorijalni postav sa 16 označenih cjelina.
Staza strijeljanih uz postojeće stupove strijeljanja dobila bi 14 kamenih obilježja najvećih likvidacija u Dalmaciji, od Konjevrata i Lozovca preko Mandaline s 39 strijeljanih do Primoštena s 82. Staza zločina obradila bi logore Zlarin, Molat i Jasenovac te zbjeg El Shatt, maketama i monolitima s tekstovima. Uz stazu otpora, posvećenu prvim partizanskim odredima Dalmacije, bilo bi vraćeno deset skinutih ili uklonjenih bisti, među njima Končarova i biste narodnih heroja Prvog šibenskog odreda. Staza pobjede obradila bi Neretvu, Sutjesku i završne operacije. Na naličju ulaznog zida planiran je zid sjećanja s replikama svih spomen-ploča s područja Šibenika, a obilazak bi završavao u drvenoj recepciji od 24 četvorna metra.
Dinamički plan radova bio je precizan: hortikultura u proljeće 2019., popločenje i staza od benkovačkog kamena u dvije faze do proljeća 2020., montaža recepcije u ožujku 2020., otvaranje parka 12. kolovoza 2020. u 18 sati, pa 12. i 13. kolovoza antifa festival na nogometnom stadionu.
Od velike obnove ostala sanacija zidova
Od te vizije izvedeno je samo najnužnije. Grad je u rujnu 2021. ugovorio s tvrtkom Neir iz Splita kameno-klesarske radove i sanaciju pedeset godina starog potpornog zida uz prometnicu, s kojeg su otpadale ploče, te dvaju bočnih zidova. Ugovor od 492.740 kuna bez PDV-a aneksima je narastao na 755.716,69 kuna, što se vidi u registru ugovora Grada.
Tadašnji pročelnik za gospodarstvo Petar Mišura bio je otvoren u izjavi za ŠibenikIN: „Postoji ogroman konzervatorski elaborat kojim je predviđena sanacija čitavog spomen parka, ali tu sve ovisi o izvorima vanjskog financiranja pa ne bih prognozirao kada će taj projekt započeti." Prognoza se pokazala točnom: u javno dostupnim izvorima nakon 2022. nema ni traga nastavku cjelovite obnove, ni prijavama na natječaje, ni novim rokovima.
Vlasnik parka je Grad Šibenik, koji je po rješenju o zaštiti dužan provoditi mjere očuvanja kulturnog dobra. Prostor koji je trebao dobiti staze, biste i festival otvorenja tako i dalje čeka, a jedino što ga u međuvremenu održava jest sanacija zidova stara četiri godine.
Periša: projekt neće ići u ladicu
Upitali smo Denisa Perišu, koji je nedavno preuzeo vođenje Muzeja pobjede, ustanove koja je projekt i izradila, što je s njim danas. Kaže da mu je projekt na stolu, da ga smatra interesantnim i izvedivim, a da je stao, kako procjenjuje, u koroni, kao i većina projekata. Sredstva su se skupljala i dio je potrošen na kozmetičke zahvate, dok prijavu na bilo kakav natječaj u dokumentaciji ne može pronaći. Dodatni je problem što je znanje o projektu velikim dijelom otišlo s pokretačem obnove: „Nažalost, većinu je pokojni Zoran Restović vodio u glavi i moramo krenuti od praktične nule. Mislim da će Petar Mišura tu dosta pomoći." Pred sobom, kaže, ima troškovnik još u dinarima od neke davne obnove, a realnu procjenu današnje vrijednosti radova stavlja između 150 i 200 tisuća eura.
Muzej pobjede vidi se kao nositelj projekta, u suradnji s Gradom i konzervatorima, uz želju da uređeni park dobije i društvene aktivnosti. Prvi korak je okupiti stručne ljude i izvođače, a postojeću dokumentaciju i korespondenciju planira digitalizirati i sažeti kako bi se projekt rekonstruirao. „Ovaj projekt neće ići u ladicu, tu je na stolu. Čim prođe obilježavanje 12. kolovoza, uhvatit ću se njega", poručuje Periša, paralelno s pripremama desete obljetnice muzeja, koja pada na sam dan oslobođenja grada.
