Nakon 16 godina TEF je konačno čist: troska pametno iskorištena za sanaciju Plohe 1 na Bikarcu

Prostor bivšeg TEF-a očišćen je od troske, gotovo 27.000 kubičnih metara odvezeno je u dva mjeseca na Bikarac. Odvoz nije bio zaseban posao ni zaseban račun: troska je bila obavezni materijal za nasipavanje u sanaciji odlagališne Plohe 1, koju je Grad ugovorio sa zagrebačkom tvrtkom Opera Group za 3.792.042,38 eura s PDV-om. Jednim su poslom riješena dva problema, a 95% novca je bespovratno.

Ugovor

Ugovor o sanaciji i zatvaranju Plohe 1 potpisali su 9. veljače gradonačelnik Željko Burić i Srećko Babić, direktor Opera Group d.o.o. Rok je osam mjeseci, glavni radovi trebali bi biti gotovi do kraja kolovoza, a ozelenjavanje zbog vrućina čeka rujan. Ploha se koristila od 2011., zatvorena je 2023., a sanacija znači brtvene slojeve, hvatanje metana s bakljom, gabionski zid i, na kraju, zeleno brdo umjesto starog smetlišta.

Koliko od toga plaća Grad, piše u proračunu za 2026. Projekt „Zatvaranje odlagališne plohe 1" planiran je na 4.430.000 eura, od čega 3.800.000 dolazi iz Mehanizma za oporavak i otpornost, 420.000 iz ostalih pomoći, a samo 210.000 eura su vlastita sredstva Grada. Bespovratno je, dakle, 95,3%.

Koliko je dosad isplaćeno

Grad je naručitelj i platitelj cijelog ugovora, pa izvođaču ide puna ugovorena cijena, dok bespovratna sredstva dolaze Gradu.

To je 25,4% ugovorene cijene, otprilike u skladu s tim koliko je posla odrađeno.

Troska bez posebnog računa

Za prekrivanje plohe trebalo je oko 130.000 kubičnih metara materijala, i to je unaprijed upisano u natječaj. Grad je izvođaču osigurao trosku s TEF-a i građevinski otpad s lokacije bivše vojarne Bribirskih knezova, a izvođač ih je bio dužan iskoristiti. Troska je prethodno prošla postupak kojim je dobila status inertnog građevinskog materijala.

Rješenje je dobro sastavljeno. Materijal koji je desetljećima bio problem na jednoj lokaciji postao je resurs na drugoj, umjesto da se plaća i njegovo zbrinjavanje i dovoz nasipa sa strane. Robert Podrug, direktor Bikarca, kaže da je to bila namjera od početka: „Naša je namjera bila taj materijal iz TEF-a, koji je tamo stvarao problem i kojem tamo nije mjesto, upotrijebiti kao građevinski materijal prilikom sanacije Plohe 1 i u tome smo uspjeli."

Brdo koje se seli od 2010.

Troska je naslijeđe tvornice koja je radila od 1948. do 1994. i desetljećima je bila najveća hipoteka tog prostora. Prvi ozbiljni pokušaj čišćenja završio je skandalom: tvrtka MLM Group, koja je od 2007. mljevenjem troske smjela izvući vrijednih pet do šest posto mase, ostatak od oko 140.000 tona počela je 2010. iskrcavati na privatnu parcelu u Biljanima Donjim u Ravnim kotarima, na zemljište koje nikad nije bilo predviđeno za odlaganje otpada. Ugovor je raskinut, a „crno brdo" kod Benkovca stajalo je petnaest godina. Europska komisija zbog njega je dvaput tužila Hrvatsku, Sud EU presudio je da je povrijeđeno pravo Unije i izrekao paušalnu kaznu od milijun eura te 6.500 eura dnevno, a uklanjanje je tek lani ugovoreno s tvrtkom Kemokop za 17,5 milijuna eura, o trošku Fonda za zaštitu okoliša.

Ostatak na TEF-u čekao je šesnaest godina, uz povremene najave čišćenja koje se nisu materijalizirale. Rješenje koje je na kraju provedeno ne košta ništa dodatno: troska je ugrađena u sanaciju koju ionako većinom plaća NPOO.

Prvi pomak na Batiželama

Nakon godina u kojima se na Batiželama nije pomaknuo ni kubik, ovo je prvi vidljiv rad na terenu. Burić ga i tako opisuje: „To je bila vrlo kompleksna priča, od imovinsko-pravnog dijela pa do uklanjanja preostalog dijela troske." Prostor od 28 hektara s gotovo kilometar obalne crte danas je čist plato, što je bitno drukčija polazna pozicija za razgovor s ulagačima nego brdo troske.

Nije gotovo. Katranske jame, dosad najveća prepreka gradnji, ostaju budućem investitoru, a investitora još nema. No dio posla koji je godinama stajao sada je odrađen, i to novcem koji najvećim dijelom nije gradski.