„Mi uopće ne znamo tko je vlasnik”: Vuković o spomen-kosturnici na Kvanju i obnovi od prodaje kazeta za urne

Ivan Slavica, vijećnik: Mislim da se svi ovdje slažemo da Gradsko pogrebno poduzeće Čemperesi vrlo dobro radi svoj posao i da su pristojno uredili više-manje sva gradska groblja. No, kada dođemo na Gradsko groblje Kvanj, u oči bode loše stanje spomen-kosturnice poginulim šibenskim partizanskim borcima koji su pali u borbi za slobodu i protiv fašizma. Stanje kamenih ploča iznad kripte je jako loše i prijeti sigurnosti građana prilikom postavljanja cvijeća i svijeća. Također, cijeli prostor oko spomen-kosturnice je u jako lošem stanju i izgleda poprilično ružno. A još je ružnije kada znamo da se tako odnosimo kao zajednica prema posmrtnim ostacima onih koji su dali svoje živote za to da bi danas Šibenik bio u sastavu Republike Hrvatske. Poštovani gospodine direktore i gradska upravo, kada mislite primjereno i na dostojan način urediti spomen-kosturnicu poginulim partizanskim borcima te prostor oko kosturnice?

Željko Burić, gradonačelnik Grada Šibenika: Umjesto da se udruga antifašista bavi trivijalnim stvarima, prijedlog je neka stupe u kontakt s direktorom komunalnog poduzeća, neka konstruktivno sudjeluju u obnovi spomenika. Dakle, ako to bude rješenje koje je suvislo, prihvatljivo, ja nemam ništa protiv da se pristupi uređenju, dakle, prema svima jednaki kriteriji.

Joško Vuković, direktor Čempresi d.o.o.: Gospodine Slavica, ja vam zahvaljujem na ovom pitanju. Iz razloga što, evo, dajete mi javnu priliku da odgovorim na te vaše upite vezano za kosturnicu, spomen-kosturnicu na Kvanju. Naime, spomen-kosturnica na Kvanju je jedino, možemo kazati, grobno mjesto takve vrste koje nije do sada riješen njen pravni status. Znači, mi uopće ne znamo tko je vlasnik, odnosno korisnik spomen-kosturnice na Kvanju. Je li to grad, je li to udruga antifašizma, je li to netko treći, ja iskreno ne znam. Ali Čempresi nisu vlasnici niti jedne grobnice, pa tako niti spomen-grobnice kosturnica. Broj 2: obzirom da nekako su oči uprte u Čemprese, koji inače upravljaju grobljem, inače meni, bez obzira, ne ulaze u neke ideološke kontekste same kosturnice, to je jedna povijesna činjenica našega grada. Ono nije samo zdanje nekog monumenta, monumenta tako kako je. Tu je grobnica negdje oko 220 Šibenčana koji su u Drugom svjetskom ratu poginuli na raznim bojištima, je li tako, Dalmacije. I upravo s te osnove, iz tog nekog pijeteta i vizure da to ipak, obzirom da je Kvanje sređeno u mnogom pogledu, meni osobno bode oči ta kosturnica. I ja sam razmišljao na koji način zapravo osigurati nekakva sredstva, pa barem onaj prednji vizualni dio je urediti. I ja sam napravio nekakvu kalkulaciju da jednostavno iz nekakvih sredstava, znači da je najlakše predložiti to u grad i tražiti gradska sredstva. Ja sam pozvao gospodine, sad javno kažem, Zorana Arestovića i Petra Mišuru. Rekao sam im: dođite na Kvanj, imam ideju kako ćemo bezbolno osigurati sredstva da obnovimo prednje pročelje kosturnice. Predložio sam izgradnju dva zida za kazete za urne, s jedne i s druge strane. Bila bi dovoljna širina, znači, pristupa prema samoj kosturnici. I od sredstava, dakle, ono što bi prihodovali Čempresi, ja bih sad sredstva namijenio u obnovu same vizure kosturnice, pločnika, kompletnog, znači, prednjeg onog vizualnog dijela. I gospodin Arestović je rekao: to ne dolazi u obzir. Točka. Ja dalje više-menje su ruke tu svezane. Evo. Ne prenamijeniti. Ne prenamijeniti. Ono sam maloprije rekao: od sredstava što bi zaradili za prodaju kazeta, ne bi u prihod Čempresi s njima raspolagali, nego bi ih uložili. Ta ideja je i dalje otvorena. Evo, ja vas pozivam, vi razgovarajte, ako ste za to, lijepo ćemo napraviti. Pazite, netko mora to platiti. Molim vas. Evo, ponavljam, Čempresi nisu vlasnici kosturnice, a ja opet nudim ruku da napravimo nešto, da to izgleda kako Bog zapovijeda, da napravimo dva zida i od prodaje da uložimo ta sredstva u obnovu.

Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške.