Grad preuzima svih 26 seoskih groblja: Čempresi najavili, a vijećnici pitali o zapuštenosti i prosipanju pepela
Na 6. sjednici Gradskog vijeća o gradskim grobljima govorio je i direktor Čempresa Joško Vuković, koji je najavio preuzimanje svih 26 seoskih groblja u nadležnost Grada. Vijećnici su pitali o zapuštenim grobljima i prosipanju pepela, a gradonačelnik je poručio da je Odluka o grobljima stvar upravljanja, a ne vlasništva.
Transkript videa
Petar Baranović, vijećnik: Kad preuzmete to groblje svetog Jurja, malo groblje, kad idete put Donjeg Polja, je l', na početku, na desnu ruku, nevelik broj grobnica, poden tamo svake svi svete, uspomena jednog dragog prijatelja koji je otišao prerano, i redovito zateknem to groblje u izuzetno neurednom stanju. Mislim da sva groblja, pa i ona najmanja u sredinama koja nisu u integralnom dijelu urbanog tkiva grada Šibenika, trebamo dovesti u primjereno stanje.
Joško Vuković, direktor Čempresi d.o.o.: Oni vijećnici koji su ovdje bili 2017. znaju da je moj prijedlog tada išao da preuzmemo svih 26 seoskih grobalja. Tada, od 2017., odnosno da, 2017. do danas, odnosno okolnosti tada nisu bile, prije svega, mogu kazati slobodno, nekako političke, ni 2017. ni 2021., kada se oba puta dolazilo do raznoraznih političkih turbulencija, pa je ta točka morala se skidati s dnevnog reda. Danas su okolnosti puno drugačije. Tada sam kazao da će nam kad-tad doći iz Zagreba depeša da se to pitanje počne rješavati. I iz Zagreba je došlo. Sad, kad je u Mitlu, u općini Marina, kad su letjele šake, vidjeli smo što se tamo dešavalo. Ministar graditeljstva poslao svim općinama i gradovima dopis gdje kaže: "Gospodo, molim vas, izvještaj, što je napravljeno" i tako dalje. Dakle, u tom kontekstu smo mi svi zajedno, evo, usuglasili i donijeli odluku da se krajnje vrijeme da se preuzmu svih 26 grobalja, uključujući i svetoga Jurja,…
Željko Burić, gradonačelnik Grada Šibenika: Da pojednostavimo priču. Nije točno. Ne trebaju biti riješeni nikakvi pravničko-imovinski odnosi, ovo je odluka o upravljanju, a ne o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na grobnim mjestima ili o čemu se radi. Dakle, ovo je jednostavno zakon koji smo mi dužni provesti. Naravno, ako on ima negativne posljedice, onda će snositi odgovornost onaj tko je zakon i donio. Dakle, mi nemamo tu uopće dilemu. Da budem još konkretan: to što ste vi sada rekli, mi smo to točno i pismeno pitali od nadležnog ministarstva i dobili pismeni odgovor, dakle da se radi o obvezi preuzimanja upravljanja, a ne rješavanju imovinsko-pravnih zatečenih odnosa. Evo, dakle, ajmo off record, dakle, kao čovjek. Naravno da to izaziva probleme, jer postoje određene kulturološke navike, tradicije, pogotovo na malim grobljima, perifernim mjestima. Dakle, nemojmo stalno sve to uspoređivati s Kvanjom. Kvanj je veliko, organizirano, urbano groblje, za razliku od manjih groblja gdje ljudi imaju svoje nekakve tradicijske, kulturološke navike i ne izgleda to baš jednostavno. Pa čak do onog pitanja: ja platim grobnicu, a nisam vlasnik, je li to slično kad elektri platiš mjerilo svojim novcima, a nisi vlasnik tog mjerila? Dakle, nemam tu odgovor, dužni smo provesti ono što smo dužni.
Maja Šintić, vijećnica: Ovdje govorimo o vrlo malom broju ljudi koji će eventualno imati nekakvu želju vezano za prosipanje vlastitih kremiranih, je li, posmrtnih ostataka. Tu prvenstveno mislim na more. Uglavnom, ljudima padne na pamet da bi voljeli da se njihov pepeo prospe po moru, što zakon ne zabranjuje, ali moraju postojati određena mjesta za to ili se to mora dogovoriti uz nečiju suglasnost. Tako da predlažem da ovdje i izbrišemo ovu rečenicu: "Izvan polja sjećanja na području grada Šibenika nije dopušteno prosipati pepeo umrle osobe" i da to zamijenimo rečenicom tipa: "Izvan polja sjećanja na području grada Šibenika dopušteno je prosipati pepeo umrle osobe isključivo uz suglasnost." I evo, sad vas pozivam da mi pomognete, da mi kažete tko bi to davao takvu suglasnost.
Joško Vuković, direktor Čempresi d.o.o.: Evo, Čempresi dolaze na kraju, tako i danas. Dobro, malo šale. Tako je. Evo, što se tiče ovoga prosipanja, dakle, pepela, dakle, bili smo svjedoci svih ovih proteklih godina i po Hrvatskoj svugdje da su ljudi imali običaj prosipati pepeo i u mora, rijeke, jezera i tako dalje. Međutim, pepeo to nije pepeo nekakve kojekakve tvari, dakle, to su posmrtni ostaci pokojnika, ali u tehničkom smislu su u nekakvom drugom, je li tako. I normalno da to ima jednu svoju značaj, da je pokojniku mjesto na groblje, i po tome nekako zakonodavac, dakle, Ministarstvo graditeljstva, zajedno s nama iz Grupacije održavanja groblja, smo zapravo, evo, aktualni ministar poljoprivrede Vlajičić je upravo bio taj državni tajnik koji smo zapravo s njim radili ove zakonske odredbe i na terenu je bilo dosta ovako morbidnih, da ne kažem kaotičnih situacija s urnama, s pepelom, što se sve radilo, bolje da ne govorim,…
I onda smo mi odlučili nekako prikladno da na Gradskom groblju Kvanj, kao što je to na Mirogoju, ima polje sjećanja, tako da na Gradskom groblju Kvanj, tamo iza križa gdje je ova livada, da to bude nekako službeno mjesto gdje će ona obitelj koja tu izrazi želju moći prosuti pepeo svoga pokojnika. U tom kontekstu smo zapravo, evo, i napravili tu, dakle, odredbu koja zapravo proizlazi iz zakonske obveze, odnosno iz obveze predstavničkog tijela ili lokalne samouprave da donese takvu odredbu. Ne piše da mora to biti jedno jedino mjesto. Ne mora, može tu biti i deset mjesta, ajmo reći.
Maja Šintić, vijećnica: Hvala tajniku koji me uputio na članak zakona. Ja sam to čitala jučer, ali sam zaboravila koji je članak bio u pitanju. Radi se o članku 3, stavak 6. Kremirane posmrtne ostatke tijela umrle osobe dopušteno je prosipati na posebno određenom mjestu unutar groblja i ili izvan groblja. U skladu s općim aktom, to je ovo predstavničkog tijela i jedinica lokalne samouprave na čijem se području prosipaju kremirani posmrtni ostaci umrle osobe. Ja postavljam pitanje: zbog čega je problem našim općim aktom ne ograničiti taj prostor isključivo na groblje?
Dragan Zlatović, predsjednik Gradskog vijeća Grada Šibenika: Ja bih zamolio kolegicu Šintić da odustane od ovog amandmana, ne u smislu trajnog odustanka, nego da nam to ostane obveza svima, a jasno, naročito onima koji se s tim bave ili koji će proučavati komparativna, ovaj, i normativna i ova praktična rješenja, da usvojimo ovaj akt ovakav danas kakav je, ali s ovim promišljanjem da to potencijalno korigiramo u smislu, eto, otvaranja opcija za ljude koji imaju možda posebne potrebe u tome dijelu i neka svoja viđenja, što je svakako legitimno,…
Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške.
