34 Teslina kontejnera u Ražinama: što smo točno dobili u susjedstvu, čemu služi i gdje su mu slabosti

U krugu Impol-TLM-a u Ražinama, nasuprot nekadašnjoj elektrolizi, 4. studenoga je svečano otvoren BESS Šibenik, baterijski sustav za pohranu električne energije snage 60 MW i kapaciteta 120 MWh. Investitor je tvrtka NextGrid Energy iz Kostrene, do svibnja ove godine poznata kao IE-Energy Projekt. Ulaganje vrijedi oko 60 milijuna eura, a riječ je o prvom velikom samostalnom baterijskom sustavu priključenom na hrvatsku prijenosnu mrežu. Otvorili su ga državni tajnik Vedran Špehar kao izaslanik premijera, gradonačelnik Željko Burić, župan Paško Rakić i direktor NextGrida Željko Šmitran. Prije nego što se zapitamo tko je i kako platio, pogledajmo što to fizički stoji u Ražinama.

Što stoji na parceli

Na oko 3.500 četvornih metara, na novoformiranoj čestici 4660/63 k.o. Šibenik unutar kompleksa Impol-TLM-a (tako glasi opis zahvata iz 2022.), poredana su 34 bijela kontejnera. Svaki je Tesla Megapack 2 XL, dosad najveća Teslina jedinica u serijskoj proizvodnji: dug je oko 8,8 metara, visok 2,8, širok 1,65 i težak oko 38 tona, koliko i natovaren šleper. U svakom su kontejneru baterijski moduli, vlastiti pretvarači koji istosmjernu struju iz ćelija pretvaraju u izmjeničnu za mrežu, sustav tekućeg hlađenja i upravljačka elektronika. Kontejner radi na temperaturama od -30 do 50 stupnjeva, pa šibensko ljeto nije problem, ali hlađenje tada troši više. Proizvodi ga Tesla Energy, energetski odjel Tesle Elona Muska, u tvornici u Lathropu u Kaliforniji i od 2025. u Šangaju. Teslini Megapackovi stoje u mnogim velikim postrojenjima u Kaliforniji, Teksasu i Australiji, a slovenski NGEN, izvođač šibenskog postrojenja, dosad je sve svoje projekte gradio s Teslinom opremom.

Megapack 2 XL, dvosatna izvedba	Podatak
Kapacitet po kontejneru	oko 3,85 MWh
Snaga po kontejneru	oko 1,9 MW
Iskoristivost ciklusa	92%
Ćelije	litij-željezo-fosfat (LFP)
Broj kontejnera u Ražinama	34
Nazivno ukupno	oko 65 MW / 131 MWh
Prema mreži	60 MW / 120 MWh

Brojke se slažu tek kad se zbroje: 34 kontejnera po 3,85 MWh daje oko 131 MWh i oko 65 MW. Vjerojatno je zato Lider lani pisao o 66 MW, a jedan stručni blog o 132 MWh. Prema mreži je sustav ograničen na 60 MW i 120 MWh, a razlika po svemu sudeći pokriva starenje ćelija i gubitke do mreže. Ćelije su litij-željezo-fosfatne, kemija s manjom gustoćom energije od NMC ćelija u većini automobila, ali se teže zapali, podnosi više ciklusa i ne sadrži kobalt. Uglavnom dolaze iz Kine. Uz kontejnere je, prema opisu zahvata koji je Županija dala 2022., planirana armiranobetonska zgrada rasklopnog postrojenja 31,5 kV, dimenzija 27,5 puta 7,5 metara, spojena na staro tvorničko rasklopno postrojenje. Odatle struja, prema dostupnim dokumentima, ide u Impolovu trafostanicu Ražine 110/30/10 kV i dalekovodom prema trafostanici Bilice, u prijenosnu mrežu. Postrojenjem se upravlja daljinski preko softverske platforme slovenskog partnera NGEN, pa, kako je Šmitran rekao lani, velikog broja zaposlenih na lokaciji neće trebati.

Čemu služi

Elektroenergetska mreža mora u svakoj sekundi proizvoditi točno onoliko koliko se troši, inače frekvencija bježi od 50 herca i zaštite počinju isključivati potrošače ili elektrane. Dok su mrežu nosile termoelektrane i hidroelektrane, operator je proizvodnju podešavao okretanjem ventila. Sunce i vjetar se ne daju podešavati: sunčane elektrane u podne proizvode više nego što treba, a navečer ništa. Zato HOPS drži rezerve koje u nekoliko sekundi ili minuta mogu dodati ili oduzeti snagu. Dijele se na primarnu, koja se na promjenu frekvencije automatski aktivira unutar 30 sekundi, sekundarnu (aFRR), koju HOPS-ov regulator aktivira unutar pet minuta, i tercijarnu, koju dispečer uključuje ručno. Dosad su te usluge davale elektrane, u Hrvatskoj uglavnom HEP-ove. Baterija ih može dati brže od bilo koje elektrane, jer joj odziv traje manje od sekunde, i u oba smjera: može i uzimati višak i davati manjak.

Od rujna 2026. svih 60 MW je u ugovoru s HOPS-om za sekundarnu rezervu. HOPS je nabavlja svakodnevno, u šest blokova po četiri sata. Pružatelj dobiva naknadu za to što snagu drži na raspolaganju, u eurima po megavatu i satu, i zasebno za energiju koju stvarno isporuči kad ga regulator aktivira. Gornje granice cijena za rezervu su 21,24 €/MW/h za pozitivnu i 25,64 €/MW/h za negativnu. Kad bi svih 60 MW svaki dan prošlo na nadmetanju po gornjoj granici, sama rezerva u jednom smjeru donosila bi između 30 i 37 tisuća eura dnevno, odnosno 11 do 13,5 milijuna godišnje. To je računica stropa za jedan smjer, ne stvarni prihod: natječu se i druge elektrane i agregatori, cijene padaju s brojem ponuda, a ugovor jamči samo pravo sudjelovanja. Šmitran je to sam rekao: „Šibenik je prvi projekt ove veličine u Hrvatskoj koji nema nikakav zajamčeni prihod. Zarađuje samo kada je sustavu potreban, a tržišni rizik u cijelosti snosimo mi i naši investitori."

Drugi izvor prihoda je obična trgovina: kupovati struju u podne, kad je zbog sunčanih elektrana jeftina ili čak besplatna, i prodavati je navečer, kad je najskuplja. Tu dolazi do izražaja kapacitet od 120 MWh, dva sata punom snagom. Od svakih 100 MWh koje baterija primi natrag u mrežu vrati najviše oko 92, ostatak ode u toplinu u pretvaračima i ćelijama. Softver svaki dan odlučuje koliko snage ponuditi HOPS-u kao rezervu, a koliko iskoristiti za trgovinu, jer isti megavat ne može raditi oboje.

Što baterija nije, također treba reći. Ne proizvodi energiju, nego je samo premješta u vremenu uz gubitak. Prema javno dostupnim opisima nije ni rezervno napajanje za Šibenik ili za tvornicu: priključena je na prijenosnu mrežu i trguje s cijelim sustavom, pa Impol-TLM i grad od nje imaju onoliko koristi koliko i svaki drugi potrošač u Hrvatskoj, kroz stabilniju frekvenciju i manje uvezene energije uravnoteženja. Burić je na otvaranju rekao da Impol-TLM zbog baterije „može biti sigurnija da njezin tehnološki niz više neće biti poremećen vremenskim prilikama"; u opisu projekta takva izravna veza s tvornicom ne postoji. Dva sata punom snagom pokrivaju večernji vrh potrošnje ili nagli pad vjetra, ne višednevnu oblačnu zimu. Za to bi trebale baterije desetke puta veće, ili sasvim druge tehnologije.

Slabosti takvog sustava

Požar. LFP ćelije se teže zapale od onih u automobilima, ali nisu imune na termički bijeg, lančanu reakciju u kojoj pregrijana ćelija pali susjednu. Dva Megapacka izgorjela su na Victorian Big Battery u Australiji u srpnju 2021., tijekom ispitivanja: istraga je utvrdila da je curila rashladna tekućina i izazvala električni luk, a požar je trajao danima. Megapack je gorio i u rujnu 2022. na postrojenju Elkhorn u Kaliforniji. Puno veći požar u Moss Landingu u siječnju 2025., koji je oštetio više od polovice baterija u zgradi od 300 MW i 1.200 MWh, bio je drugog proizvođača, s drugom kemijom i u zatvorenoj hali, pa ga ne treba pripisivati ovoj tehnologiji. Zajedničko svim slučajevima: takav se požar ne gasi, nego se pusti da izgori uz hlađenje susjednih jedinica, uz otrovne plinove i evakuaciju okolice. EBRD navodi da je najbliže naselje, Ražine, oko 200 metara od lokacije. Na javnim popisima ministarstva i Županije nema postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš za ovo postrojenje; Uredba samostalna baterijska skladišta ne navodi, a EBRD piše da projekt procjeni ne podliježe. Banka je u svom sažetku projekta ipak tražila naknadnu provjeru protupožarnih mjera i naveo da su moduli izvedeni po američkom standardu NFPA 855.

Buka. Ventilatori i pumpe hlađenja rade neprekidno. EBRD navodi 75 decibela na deset metara od opreme, otprilike kao prometna cesta, i traži mjerenje buke nakon puštanja u rad. Što od toga stiže do najbližih kuća, ovisi o konfiguraciji i vjetru, a javnog mjerenja nema.

Starenje. Kapacitet pada sa svakim ciklusom i s vremenom, kod LFP ćelija obično 1 do 2% godišnje. Nakon deset godina baterija koja je imala 131 MWh drži možda 110 do 120. Zato je nazivni kapacitet veći od ugovorenog, a operatori obično poslije dodaju module. EBRD računa s vijekom od 20 godina, nakon čega slijedi recikliranje.

Gubici. Osam posto energije nestane u svakom ciklusu, a hlađenje i grijanje troše struju i kad baterija miruje. Postrojenje je neto potrošač električne energije; smisao mu je u tome kad energiju vraća, ne koliko.

Konkurencija koja dolazi. Prednost prvoga traje koliko i prazno tržište. U Njemačkoj je cijena pozitivne sekundarne rezerve u srpnju 2026. pala na 10,1 €/MW/h, 35% manje nego mjesec ranije i upola manje od HOPS-ova stropa; dugoročni pad analitičari Modo Energyja pripisuju sve većem broju baterija. Hrvatska ide istim putem: prema podacima HGK, početkom 2026. energetsko odobrenje imalo je 1.110 MW baterija, HOPS je 2025. obrađivao 13 baterijskih projekata s 854 MW, a studija FER-a i Energetskog instituta Hrvoje Požar iz travnja 2026. procjenjuje da sustavu treba između 350 i 1.620 MW, ovisno o tome koliko se uloži u mrežu. Kad se HOPS spoji na europsku platformu za sekundarnu rezervu PICASSO, što je bilo planirano za ovu godinu, konkurencija stiže i preko granice.

Ovisnost o trećima. Jedan dobavljač opreme, ćelije iz Kine, priključak preko Impolove trafostanice koju NextGrid ne kontrolira, i softver partnera NGEN, koji je ujedno dobavljač, izvođač i suvlasnik zajedničke tvrtke za upravljanje sustavom.

Tko je NextGrid Energy

Iza projekta stoji obitelj Šmitran iz Kostrene, vlasnici tvrtke Ind-Eko koja se od 1990. bavi industrijskim čišćenjem i sanacijom okoliša, s oko 9 milijuna eura godišnjeg prihoda. Njihov obiteljski holding Ind-Eko Plus drži 51% NextGrid Energyja. Ostatak su u dva kruga dokapitalizacije, u kolovozu 2025. i siječnju 2026., kupili Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i fondovi pod upravom Raiffeisen mirovinskog društva, svaki po 24,5%. Dionica NextGrida od listopada 2025. kotira na Progress tržištu Zagrebačke burze, pa su financijski izvještaji i zapisnici skupština javni. Samo postrojenje je u vlasništvu tvrtke kćeri BESS Projekt d.o.o., do ove godine IE-Energy d.o.o., osnovane 2020., koja ima tri zaposlena. Tehnologiju i izvedbu isporučila je slovenska grupa NGEN, koja je dosad sve projekte gradila s Teslinim baterijama. NextGrid od studenoga 2025. drži polovicu NGEN-ove hrvatske tvrtke kćeri, a Šmitran je ujedno NGEN-ov direktor za Hrvatsku. Među domaćim podizvođačima spominju se projektant Ravel d.o.o. i Prnjak inženjering d.o.o. za građevinske i elektromontažne radove.

Odakle novac

Izvor	Iznos
EBRD, vlasnički ulog	16,75 mil. €
Raiffeisen mirovinski fondovi, vlasnički ulog	16,75 mil. €
Modernizacijski fond EU, bespovratno	odobreno 19,8 mil. €, očekuje se oko 15 mil. €
Ind-Eko Plus (obitelj Šmitran), unos projektnog društva i kapitalne pričuve	oko 10,8 mil. €
Bankovni krediti	nema ih u izvještajima grupe za 2025. ni u polugodišnjem izvještaju matice

Europska komisija je još u rujnu 2022. odobrila Hrvatskoj da projektu dodijeli 19,8 milijuna eura iz Modernizacijskog fonda, tada za bateriju od 50 MW i 110 MWh. Ugovor o dodjeli potpisan je tek u listopadu 2025. Do kraja 2025. tvrtka je primila 12,05 milijuna eura, a na otvaranju je priopćeno da se zbog nižih troškova očekuje korištenje približno 15 milijuna. Zbroj potpore i vanjskog kapitala daje oko 48,5 milijuna; ostatak je obitelj Šmitran unijela kroz projektno društvo i kapitalne pričuve, prema izvještajima oko 10,8 milijuna. Grupa je krajem 2025. dobavljačima dugovala još 26,2 milijuna eura, najvećim dijelom inozemnima. Rokovi su pritom klizili: prvih 10 MW najavljeno je 2022. za iduću godinu, u uporabu je stavljeno 29. prosinca 2025., a puna snaga ušla je u ugovor s HOPS-om u rujnu 2026.

Što nije javno

Zakon o tržištu električne energije skladištenje energije uvrštava među energetske djelatnosti za koje treba dozvola HERA-e. Po članku 48., bez dozvole se može raditi samo tijekom pokusnog rada i najviše 60 dana nakon njega. U HERA-inu registru dozvola kategorija skladištenja energije na dan otvaranja nema nijedan upis, ni za BESS Projekt ni za bilo koga drugoga u Hrvatskoj. BESS Projekt ima dozvole za opskrbu i agregiranje. Je li postrojenje formalno još u pokusnom radu, je li zahtjev za dozvolu u postupku ili registar kasni, pitanje je za HERA-u i za NextGrid. Javno nisu dostupni ni građevinska dozvola, ni akt energetskog odobrenja Ministarstva gospodarstva (Lider je u studenome 2025. tvrtku naveo među nositeljima odobrenja), ni osnova po kojoj NextGrid koristi Impolovo zemljište. U dostupnim snimkama i materijalima sjednica Gradskog vijeća i Županijske skupštine projekt se ne spominje, a iznos komunalnog doprinosa Gradu nije poznat.

Koliko je ovo zaista veliko

Baterija u Ražinama jest prva velika samostalna na hrvatskoj prijenosnoj mreži i prvo EBRD-ovo vlasničko ulaganje u bateriju koja živi samo od tržišta. Nije prva u Hrvatskoj: HEP je 2022. uz sunčanu elektranu na Visu pustio bateriju od 1 MW. Tvrdnja iz 2022. da će biti najveća u jugoistočnoj Europi više ne vrijedi, jer je u Bugarskoj u ožujku 2026. pušten u rad sustav od 601,8 MWh, pet puta većeg kapaciteta. U Europskoj uniji je krajem 2024. radilo oko 61 GWh baterija, računajući i kućne, pa je šibenskih 120 MWh oko 0,2% tog fonda. U Hrvatskoj je prema podacima iz rujna u radu bilo svega 11 MW većih baterija, računajući Vis i prvu fazu u Ražinama, pa punih 60 MW taj broj višestruko povećava. Šmitran je u siječnju za Nacional najavio „nekoliko stotina megavata" novih kapaciteta u Hrvatskoj, a ranije i širenje na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju, ali nijednu konkretnu lokaciju još nije imenovao.