Danijel Mileta u Lucinoj kužini: “Greška je misliti da jedinice lokalne samouprave mogu podići nešto sami”

Dogradonačelnik Danijel Mileta se predstavlja kao koordinator radova Grada Šibenika, a po medijima je znao i reći da je spona javnosti i izvođača radova kad je riječ o kapitalnim projektima.

Ako je zaslužan za projekte što su se odradili, onda će biti i kriv, šaljivo će on. Da li su mogli znati da će nakon jače kiše par centimetara vode u garaži, pita se Mileta. “Možda jesmo, možda nismo”, u jednako šaljivom tonu odgovara.U paraleli se odvijaju stotine projekata i problemi su neizbježni, a što se tiče plavljenja konkretno, okrivljuje stara mjerenja protoka vode prema ulazu u garažu koja su zbog “klimatskih promjena” sad drukčija i padne puno više kiše nego nekoć.

Šteta što su desetke milijuna kuna investicija zasnivali na prastarim podacima, ako je išta od toga istina što je rekao. Po kuloarima se pričalo da će se upravo to događati, da su se barem sjetili napraviti nova mjerenja! Kao finalno rješenje napominje da će se napraviti hidraulička brana, ali o tome slušamo već dugo i to se ne pomiče, valjda je čak i njih sram postavljati branu na ulaz, a i to treba nešto platiti, pa ako ne bude funkcioniralo dobro opet nova blamaža, lijepo su se zeznuli s tim ulazom. Pročitajte više: Da li je garaža ispod Poljane najveća blamaža Burićeve administracije?

U nastavku epizode spominje kako su vratiti Poljanu građanima Šibenika. To je istina, već preko četiri desetljeća glavni gradski trg je sramotno parkiralište. Osjetljiva tema, sve diraj samo parking ne diraj, nijedna administracija nije imala hrabrosti jednom za svagda zabraniti parkiranje na trgu. Toliko je teško bilo dapače, moralo se dubiti 13 metara šibenske stine i čak tri podzemne etaže da se konačno maknu auti – ispod zemlje. Samo u Šibeniku.

Na Lucijino pitanje što napraviti s opustošenom starom gradskom jezgrom. Tu iznenađujuće iskreno odgovara da Grad kao takav nije i ne može biti odgovoran za privatne biznise u centru, bilo apartmani ili dućani itd.

Na Gradu je da se pobrine za infrastrukturu, da postoje svi uvjeti za rad, da na koncu netko može i želi doći. To on tako kaže, ali mogla bi još puno toga napraviti gradska vlast, smanjiti namete, smanjiti regulacije i dadžbine, komunalne naknade i pojednostavniti šumu propisa, ukidanje spomeničke rente itd. S druge strane Turistička zajednica često prosipa lovu u uzaludne pokušaje da se spasi stara gradska jezgra, to nazivaju “Gremo do grada” i slično.

Problem je puno dublji, neće pomoći akcija helikopteriranja javnog novca na šačicu izvođača. To je proces koji pogađa skoro sve centre starih mediteranskih gradova, gdje turizam istiskuje polako ali sigurno svo domicilno stanovništvo koji seli na rubove grada ili van grada, a ono u centru se iznajmljuje turistima. Super funkcionira ljeti, ali ostatak godine je centar sablazno prazan.

Lucija ga pita zašto je gradonačelnik Burić jednog gradskog vijećnika nazvao psom, tj. rekao da šeta sam kao pas po Poljani, referirajući se na vijećnika Ivu Glavaša. Mileta pravda šefa da je i on samo čovjek i da ga je Glavaš razbjesnio. Gradonačelnik je odmjeren u tom pogledu, ako ga pratite dulje za vrijeme sjednica vijeća uvijek vraća onoliko jako koliko ga je netko prozvao i kakvim argumentima.