Mario Kovač: Spoznaja da nam grad demografski propada i da mnogi mladi odlaze me motiviralo na kandidiranje za gradonačelnika

Mario Kovač, kandidat je Domovinskog pokreta, Mosta i Loze za gradonačelnika Šibenika. Postavili smo par pitanja gospodinu Kovaču s ciljem da građani upoznaju na što bi se točno fokusirao kao gradonačelnik Šibenika, koja mu je pozadina i zašto bi bio dobar na ovoj funkciji.

Građani Vas poznaju možda najviše kao ministra pomorstva, prometa i veza u Račanovoj vladi početkom 2000-ih, a bili ste ako se ne varamo i na lokalnoj političkoj sceni devedesetih u Šibeniku. Malo ljudi je upoznato s Vašim obrazovanjem i kompetencijama, možete li navesti koja su vaša dostignuća na poslovnom planu i čime se najviše ponosite?

Davnih sam dana, nekakvih 5 mjeseci, kroz 2002. godinu obnašao dužnost ministra pomorstva, prometa i veza, kako se taj resor tada zvao. Moram napomenuti da sam bio član Vlade iz kvote HSLS-a kojem je tada na čelu bio Dražen Budiša, dakle imenovanje je uslijedilo temeljem odluke predsjednika stranke i Malog vijeća (u suštini predsjedništva stranke) HSLS-a. Moje je imenovanje izazvalo veliki otpor kod tadašnjeg premijera pok. Ivice Račana zbog moje pripadnosti tzv. nacionalno orijentiranom krilu HSLS-a. Iz Vlade sam otišao podnijevši ostavku jer premijer nije reagirao na moj zahtjev za smjenom pomoćnika ministra koji je, blago rečeno, bio u sukobu interesa.

Inače, po zvanju sam diplomirani pravnik i osim razdoblja kada sam od 2000. do kraja 2003. godine bio zastupnik u Hrvatskom Saboru i kratko vrijeme ministar čitav svoj radni vijek sam proveo u realnom sektoru, u uglednoj šibenskoj proizvodnoj kompaniji i to na mjestu direktora jednog od poslovnih sektora te tvrtke. Možda se najviše ponosim činjenicom da sam ranih devedesetih bio koordinatorom pretvorbe i privatizacije u tvrtki koju sam prije spomenuo i koja je po okončanju od svih nadležnih institucija oglašena zakonitom i bez ikakvih „repova“. Naime, proces pretvorbe je završio tako da su svi uposlenici postali dioničari kompanije.

U politici ste već dugo, kako i zašto ste se odlučili ući u utrku baš za gradonačelnika Šibenika u ovom ciklusu lokalnih izbora?

Sve do jeseni prošle godine nisam kao frontmen bio involviran u politiku bilo na nacionalnoj, bilo na lokalnoj razini. No, utemeljenjem Domovinskog pokreta kojem su na čelu ljudi koje i osobno poznajem i znam kako u politiku nisu ušli iz lukrativnih razloga, da bi se materijalno okoristili, došlo je do kontakata između vodećih ljudi stranke i moje malenkosti. Spoznaja, da nam grad demografski propada, da mnogi mladi odlaze ili u inozemstvo ili u veće urbane centra u Hrvatskoj, kao i spoznaja da nam je gospodarstvo u stanju potpune klonulosti doprinijela je tomu da se odlučim ući u utrku za gradonačelnika grada Šibenika. Otac sam i djed dviju malenih unučica i držim svojom dužnošću pokušati mijenjati stanje koje će, ako ne dođe do radikalnih promjena,  moju djecu i unučice odvesti u bijeli svijet.

Koji su po Vama najveći problemi u Šibeniku i kako ih planirate riješiti?

Najveći problemi u Šibeniku su, kao što sam već prethodno naveo, depopulacija (kontinuirano smanjivanje broja žitelja) i gospodarski kolaps koji je posebno do izražaja došao, u posljednjih više od godine dana, kada je zbog pandemije turizam u velikoj mjeri podbacio. Stoga osobno smatram kako je nužno stvoriti uvjete za ponovnu industrijalizaciju grada jer za to imamo sve uvjete. Imamo, po ocjeni stručne javnosti, najbolju industrijsku zonu u Hrvatskoj- Zonu Podi koja je u zadnjih četiri godine iznjedrila 50 radnih mjesta od čega dio i alokacijom (preseljenjem s druge gradske lokacije). Smatram to nedopustivo lošim učinkom i držim kako tu moramo bez stranačke podobnosti zaposliti najkvalitetniji menadžment koji si možemo priuštiti, proširiti pojas olakšica za investitore koji ulažu u proizvodna radna mjesta (pogotovu srednje i velike poduzetnike) prvenstveno u sferi komunalne naknade i komunalnog doprinosa, a parcele na Podima velikim investitorima u proizvodnju dao bih besplatno uz uvjet da ne bi smjeli u roku od 10 godina radikalno smanjivati broj radnih mjesta inače bi pravnim sredstvima bili primorani platiti  punu cijenu preuzete parcele.

Ukinuo bih i gradski prirez i na taj način u financijske tokove grada upumpao 83 ili 84 milijuna kuna (sukladno projekcijama proračuna za ovu godinu) od čega bi dobar dio završio u blagajnama naših obrtnika i mikropoduzetnika koji u ovim pandemijskim vremenima u poslovnom smislu „dišu na škrge“. I potencijalnim investitorima bi odgovaralo da za jednaki iznos bruto plaće njihov zaposlenik primi veću neto plaću. Realizirao bih i program „Roditelj-odgojitelj“ te iz proračuna pomagao obitelji s troje i više djece gdje je bar jedan roditelj nezaposlen. Uz dodatne imovinske kriterije dotacija bi iznosila 65% prosječne plaće u gospodarstvu grada. To bi bio kudikamo korisniji proračunski trošak od milijuna koji se kane potrošiti za nadzorne kamere. Evo, to bi bili fundamentalni elementi predizbornog programa.

Što najviše zamjerate aktualnoj gradskoj vlasti, a što oporbi?

Aktualnoj vlasti zamjeram što je najviše pažnje i energije posvetila projektima koji ne doprinose rješavanju najvećih problema naše suvremenosti, a to je kao što prethodno rekoh depopulacija i gospodarska klonulost. Ove najveće probleme nije niti spominjala računajući da to građani i javnost neće primijetiti. Realizirani su projekti koji nisu beskorisni , oni podižu kriterije kvalitete urbanog življenja, ali na tim se projektima ne može graditi egzistencija naših građana. Dakle, „Da“ za uređenje tvrđava, „Da“ za uređenje Poljane, ali bez novih kvalitetnih radnih mjesta i solidnih plaća negativni trendovi demografskog propadanja neće se promijeniti. I ,da ne zaboravim, posebno zamjeram negativnu selekciju u kadrovskoj politici gdje se sve, uglavnom , ravna kriterijima stranačke podobnosti.

Imate li neke strateške projekte u planu, koje i koliko će oni koštati?

Osim reindustrijalizacije gradskog gospodarstva čija je strategijska točka Zona Podi, držim kako treba veliku pažnju posvetiti najboljoj mogućoj valorizaciji prostora ex TEF-a gdje ne smijemo dopustiti bezglavu apartmanizaciju ili pak stvaranje elitnog kvarta koji će veći dio godine biti mrtav i prosječnom građaninu zapravo nedostupan. Tu treba naći suptilan balans između interesa potencijalnih investitora i naših građana. Osobno bih prije odluke o master planu za to područje građanima omogućio savjetodavni referendum kako bismo dobili gradski konsenzus oko načina vrednovanja tog dragocjenog prostora. Definitivno treba riješiti problem gradskog prijevoza, za što po mišljenju struke neće biti dovoljno 11 niskopodnih autobusa, jer grad kao administrativno teritorijalna jedinica nije samo područje od Meteriza do Ražina. Vrlo je važno dobro povezati tzv. ruralne dijelove gradskog područja s urbanim dijelom, jer ih na taj način održavamo vitalnima.

Koja je Vaša vizija Šibenika u budućnosti?

Šibenik u budućnosti vidim kao grad pune zaposlenosti s održivim, a ne stihijskim, turizmom, vidim ga kao grad u koji će se mladi ljudi doseljavati a ne iz njega odlaziti trbuhom za kruhom.