Denis Periša a.k.a. Darkman: Ulazim u politiku, zanimaju me dobre ideje i kvalitetni ljudi, a ne stranačka pripadnost

Denis Periša je Šibenčanin koji je prvo postao nacionalno poznat kad je upao u jednu nezaštićenu računalnu mrežu 90-ih, otkrili su ga i vrtio se po svim vijestima neko vrijeme. Ta vremena su davno prošla, tad je bio tinejdžer, od onda se priklonio tzv. white hat operacijama, pomaganje policiji, izgradio je kompliciranu bežičnu mrežu u gradu i brojne druge projekte od kojih su mnogi imali puno koristi.

Nedavno je na Facebooku pisao da će se baciti u politiku u sljedećem ciklusu lokalnih izbora. To svakako diže obrvu i daje razlog za zabrinutost lokalnim političarima, Denis je svugdje rado viđen, poznata ličnost u gradu i zbilja nema koga taj ne poznaje. Na Facebooku ima priličnu sljedbu i kad bi krenuo u politiku ozbiljnije moglo bi tu biti i nekog rezultata za podići glasove.

Poslali smo mu par pitanja oko njegovog dosadašnjeg javnog djelovanja i naravno što i kako planira raditi u politici.

Ti si nacionalno poznat, miljenik medija neki bi rekli, haker i računalni entuzijast. U Šibeniku si kad je u većini domova bio nezamisliv širokopojasni pristup internetu izgradio s udrugom “ŠI-WIFI” kompleksnu bežičnu mrežu s kojom su ljudi mogli se povezivati na internet brži od modema ili ISDN-a. U kakvom je stanju danas ta mreža, imaju li sad svi kvartovi pristup i je li uopće više relevantno i koristi li se pošto svatko doma može dobiti optiku ili DSL?

Udrugu ŠI-WIFI smo osnovali ja i nekolicina prijatelja oko 2003-e godine, a upisana je u registar udruga službeno 2005. kad praktički interneta nije bilo kod nas osim modemskog. ISDN je došao tek malo kasnije pa puno kasnije prvi DSL. Udruga je službeno zatvorena, ali i dalje postoji. Struktura nodova se održava i isprepletena je s gradskom mrežom gdje neki dijelovi gradske wifi mreže koriste taj “backbone” od bivše udruge. Backbone danas daje brzine i do preko gigabita, a imamo vise izlaza na internet gdje je najmanji 200/200 mbit, a ima i 500/500 mbit i više. Gradska wifi mreža je malo zaostala u tehnologiji na 2,4Ghz ali nedavno je grad uzeo novu opremu i u procesu sam preoblikovanja cijelokupne mreže na novi standard gdje će na 10 lokacija u gradu biti dostupan 100+ brzinski internet. Svi kvartovi imaju pristup i da, dosta je studenata, dosta ljudi koji ne mogu ili ne žele imati veze sa tele operaterima i koristi se aktivno.

Postavljanje i održavanje tako velike bežične mreže uopće nije lagana stvar, to su deseci i deseci pristupnih točaka, kabliranje, namještanje i programiranje različite opreme. S kim si to radio i kako si naučio vještine potrebne za to?

Iskreno, proces je bio bolan u početku jer je to nevidljiva žica u eteru, pa smo naučili metodom pokušaja i pogreške. Ali sad je to egzaktna znanost gdje se može (a na linkovima od 60ghz i mora) izračunati sve u najmanji detalj – kut i nagib i snaga i uvjeti. Kabliranje je također bilo teško u početku, ali baš kao i vožnja automobila, kasnije prijeđe u muscle-memory i sve se to nekako radi u pasivnom dijelu mozga. Iziskuje dosta napora ali više mentalnog nego fizičkog. Ja po cijele dane ‘visim’ nad laptopom i nadgledam obe mreže. Često se tu radi o malom korigiranju signala, na koje uvelike utječu vremenski uvjeti. Drukčiji je signal recimo kad je sunce i vruće i noću kad je hladno. Antene se kalibriraju u nekim srednjim uvjetima. Linkovi koje imamo na kiši i lošem vremenu znaju izgubiti i do 50% signala te ako nije sve uštelano u mikron, veza puca.

Od Grada Šibenika si dobio financijsku potporu za graditi LoraWAN mrežu, zanimljiva tehnologija gdje se lako povežu razni mali uređaji (internet of things), može služiti za geolokaciju, savršeno kad je potrebno razmijeniti malu količinu podataka uz malu potrošnju energije. Je li taj projekt zaživio, postoji li interesa i koristi li se i kakvi su bili izazovi to uopće postaviti?

Mreža je aktivna i koristi se. Dosta me zanimljivih ljudi kontaktiralo, čak i vojni zapovjednici jer im je interesantno za istraživanja, te na faksu rade seminarske radove. A što se same tehnologije tiče, imao sam velika očekivanja, ali kad sam to postavio tek sam onda vidio njenu punu moć i potencijal – kad mi se informacija sa senzora u Domaldu kroz sve zidove i zgrade dostavi na access point na vidicima. Ima naravno na Martinskoj koji isto hvata ali dohvat Vidika mi je impresivan za uređaj koji se napaja jednom malom AAA baterijom i na njoj može raditi godinama.

Ovo čitatelje možda najviše zanima, na Facebooku si pisao da se za idući ciklus lokalnih izbora spremaš za politiku. Postoje li neki konkretni planovi i ambicije, misliš li napraviti svoju listu ili nešto treće? Kako bi politički djelovao?

Da, u političkim sam krugovima i dosta visoko pozicioniranih ljudi zna sjesti sa mnom na kafu i tako malo po malo u godinama sam naučio dosta o tome.

Uvijek sam imao stav i to će potvrditi svi koji me znaju da ne valja srljati u politiku i da su prije svega bitni ljudi, a ne stranke. Na prošlim lokalnim izborima sam imao upit za jednu stranku koju neću imenovati da se priključim. Više kao neformalan poziv ali sam rekao ne. Nisam spreman, radim gradsku mrežu, imam dosta planova i zaostalih projekata i jednostavno bi to bilo samo-zagušivanje. Politika također iziskuje puno vremena i puno pažnje. Još uvijek nisam spreman ali za 4 godine se nadam biti jer za 8 mi je već to nekako u glavi previše vremena.

Kao što svi znaju ja sam ekstremno lijevo orijentiran po prirodi i takav cu i ostati, ali ne znači da cu tako i djelovati. Kao što kažem, bitni su mi ljudi i ideje, a ideologiju ćemo staviti sa strane koliko god je to moguće. Ja sam mišljenja da i u HDZ-u ima visoko kvalitetnih ljudi. Ja ih trenutno nemam, ja sad ne mogu maknuti HDZ niti to želim. SDP s druge strane ima problem ambicije gdje želi maknuti ali nema s kim. Zato kažem, u mojoj glavi postoji stranka gdje ljudi rade za dobrobit grada, gdje Danijel Mileta može biti dogradonačelnik jer zna obavljati svoj posao, sviđalo se to nekome ili ne. Problem napretka je kod nas zapravo stranačko obilježje. Ja se smatram najkvalitetnijem informatičarem u gradu (izazivam da mi netko dokaze drugačije i bit će mi drago), ali sam na ‘klupi’.

Ako nešto bude više od mog političkog nastupa onda ću se truditi prikupiti ljude bez obzira na stranačko obilježje. Ako znaš raditi i dobar si u tome i sto je najvažnije – transparentan, onda si ti taj kojeg ja trebam. Ja imam prijatelje u Zagrebu koji su otišli iz Šibenika i koje bi sigurno vratio natrag. Trudio bi se modernizirati grad eksperimentalnom tehnologijom. Treba ljudima samo malo odriješiti ruke.

Često mislim o prometu i semaforima, pješačkim prijelazima. Mi i dalje bojamo asfalt dok ima super LED rješenja gdje se doslovce digne svjetlosni zid kad detektira pješaka. Semafori koji detektiraju ljude optičkim kamerama i senzorima pokreta. Sve je to izvedivo za jako malo para i vremena.

Aktualna vlast je digla grad za dva nivoa. Koštalo nas je, još ne znamo koliko i dugo ćemo to svi plaćati ali sad treba stati. Ili nakon TEF-a i njegovog uređenja, što smatram nužnim. Treba stati, dobro razmisliti, vratiti dugove i onda napraviti po meni jedan bitan i veliki razvojni projekt. Nekakav boom. Po meni je to podvodni tunel od izlaza tunela luka (Tehnološka) do Martinske. Da se druga strana grada počne razvijati, ali i da turisti imaju još jednu atrakciju. Ne znam je li izvedivo, moj princip je da ne lažem narodu. Ni po cijeni stolice ili cijele političke aktivnosti i karijere. Kad god podbacimo ja ću javno reći – “zasrali smo”, kad nešto dobro napravimo onda ćemo realno reci koliko je koštalo, koliko je održivo i na kraju da li je bilo uspješno ili ne.

Želim imati u politici kompletnu transparentnost i maksimalan kontakt s građanima i medijima. Krećem iz nule i nemam što izgubiti, a želim samo najbolje za grad i da na kraju tu i ostanem, a neke i vratim. Na kraju će izbori pokazati koliko je to pametno. Volio bi da se što više mladih uključe u izbore.

Često dobijaš banove na Facebooku, zna biti mjesec dana, zna biti po par dana, to je već poznata stvar da svaki tren izletiš sa Facebooka. Zašto se to događa? Smatraš li da je cenzuriranje i baniranje koje je sveprisutno na socijalnim mrežama ponekad i za minimalno kontroverzne stavove opravdano?

Cenzura je počela prelaziti svaku mjeru. Čak nisam siguran hoće li mi to uvelike narušiti politički plan jer ono sto ja mislim i moram reći, očito vise nije dozvoljeno. Ja sam dobijao zabrane radi recimo slike partizana u logoru koje obilazi nacistički general. To je kao nedozvoljeno. Jednom sam dobio tri mjeseca za tri slova – “Mrš”. Vjerovali ili ne. Mislim da internet mora biti nedodirna točka i već vidim kud vodi sve to i kako će se razviti internet 2 negdje u blockchainu.

Ti si također poznat kao dio Anonymous pokreta, zar nije cijela poanta da se ne zna tko i kako djeluje, a ne javno o tome pričati na socijalnim mrežama i Wikipediji? Jesi li ikad bio aktivan u tom pokretu, i što je s tim općenito ovih dana?

Ne. Ima dosta poznatih ljudi koji su u akciji. Anonymous nije hakerska grupa kao što svi misle, to su istomišljenici u jednom projektu. Od čistačice do predsjednika pojedinih država. Podržavamo neku ideju. Aktivizam. Prestao sam biti anoniman kad su me uhitili sa 16 godina starosti. To nije moj izbor, ali daleko od toga da bi nakon javnog istupa prestao s time i povukao se. Dapače, udario sam još jače. Što se Anonymousa tiče upravo je izašao video upozorenja za Dansku vladu povodom korona mjera i po mišljenju Anonymousa – prevare sa Covid-19 virusom. Možete ga naći na mom Facebook zidu. Izgleda da je skinut sa Youtube-a, ne nalazim ga vise. Ima super poruku koju bi i Hrvati mogli poslušati.

Što bi rekao da su pozitivne, a što negativne strane života u Šibeniku? Kako stoji IT branša, ima li posla, ili većina koja i radi u IT-u radi za strance ili firme van Šibenika?

IT stoji jako loše. Ljudi iz IT sektora bježe, a firme koje održavaju institucije dolaze iz Zagreba. To je meni najbolnija točka Šibenika. Pozitivno je da se napokon malo počinjemo razvijati gdje nas je Zadar daleko bio pretekao. Stižemo ga.

Otoci su nam bolna točka. Nezaposlenost je velika, ali za one koji imaju posao i žive a ne preživljavaju, mislim da će svi reći da je ovo raj na Zemlji.

Za sve na kraju koji su uhljebi u gradu i pribavljaju samo osobnu korist, a ne društvenu, poruka koju cesto ponavljam – Očekujte nas. S tim je sad gotovo, sad poruka glasi – Trebali ste nas očekivati.