Dujić nas više ničim ne može iznenaditi, čak i kad poraz pretvara u svoju pobjedu
“Nije loš rezultat HDZ, nego je loš rezultat kandidata Gorana Pauka. Nakon 15 godina biračko tijelo i građani županije su se zasitili. Moram napomenuti da je prije dva tjedna HDZ dobio 35 posto i ne može se govoriti o lošem rezultatu i imali smo očito krivog kandidata.” Iako biste pomislili da je to izjava nekog političkog komentatora, to je izjava aktualnog predsjednika Županijskog odbora HDZ-a Nediljka Dujića.
Stvarno nas Dujić više ničim ne može iznenaditi. Najprije je listu HDZ-a za Županijsku skupštinu Šibensko-kninske županije skrojio tako da na njoj nije bilo mjesta za sad već bivšeg župana Gorana Pauka i kandidata za njegovog zamjenika, bivšeg dogradonačelnika Grada Šibenika Paška Rakića. Zatim je sebe, umjesto njih, postavio na čelo te liste koja je ostvarila povijesno najgori rezultat za HDZ u našoj županiji. Kako i možete naslutiti, Pauk je kao kandidat za župana dobio nešto više glasova od liste HDZ-a koju je nosio Dujić.
Nije pritom Nediljko Dujić izmislio “toplu vodu” jer je tu strategiju s nestavljanjem kandidata za župana na čelno mjesto liste za Županijsku skupštinu primijenio još Ante Kulušić i to dvaput – na lokalnim izborima 2009. i 2013. godine. Ante Kulušić koji je bio dugogodišnji prvi čovjek Županijskog odbora HDZ-a. Samo tada je HDZ u Šibensko-kninskoj županiji bio sinonim za monolitnu, nepobjedivu stranku. U međuvremenu se Dujić na unutarstranačkim izborima ‘obračunao’ s pobjednikom Antom Kulušićem, i na kraju doživio izborni poraz na ovim lokalnim izborima. Makar on mislio da je poraz doživio samo Pauk, ovo je teški, čak katastrofalni poraz HDZ-a na razini njihove županijske organizacije, koje je Dujić predsjednik. Možda bi se Dujić i uspio nekako skriti, da Željko Burić nije za HDZ ostvario trijumf na izborima za gradonačelnika i Gradsko vijeće Grada Šibenika.
Ovi lokalni izbori pokazali su još nešto. HDZ više nije stranka koja može bilo koga kandidirati za bilo koju funkciju, a da ostalo odradi njihova glasačka mašinerija. Ta nadmoćna glasačka mašinerija ostala je samo legenda. Tradicionalne stranke pomalo kopne. Kako većina hrvatskih građana uhljebničko mjesto u državnoj administraciji više ne smatra zgoditkom života, tako slabi podrška onima koji im to mogu omogućiti – najjačim hrvatskim strankama HDZ-u i SDP-u. Ne treba zanemariti činjenicu da je kandidat IDS-a za župana Istarske županije pobijedio svog protukandidata sa samo 54 glasa više, a IDS kao stranka izgubio Pulu od nezavisnog kandidata. To je dio istog procesa kopnjenja starih hrvatskih stranaka. IDS tu svakako spada jer u Istri vlada od 90-ih godina.
“Sve ostalo ćemo kad analiziramo rezultate. Unutarstranački izbori moraju se održati u roku od šest mjeseci.” U tim Dujićevim rečenicama skriva se sva mudrost hrvatske parlamentarne demokracije. Na sreću stranački statuti, a ne pojedinci, su ti koji sile rukovodstva na ekspresno podnošenje računa za izborni rezultat vlastitome članstvu. Ako ništa drugo, možda nas Dujić konačno ipak nečim iznenadi, da se na sljedećim lokalnim izborima napokon kandidira za župana. Nažalost jednih, a na sreću drugih najprije će Plenković izvesti provjetravanje HDZ-a u Šibensko-kninskoj županiji. Tako je to u HDZ-u – dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Samo ovaj put je vrlo neizvjesno kome. A najveći pobjednik ovih izbora, iz perspektive HDZ-a, je na izborima nikad pobijeđeni Ante Kulušić.
Za takav zaključak i nije potrebna prevelika analiza.
