Iz Grada su prelomili, kreću u izgradnju nogostupa u ulici Bribirskih knezova
Oko stadiona još postoji nogostup koji vrlo brzo nestaje.
Kao što smo već pisali, iz Grada su rekli da im fali malo odvažnosti da krenu u projekt izgradnje nogostupa u ovoj ulici u kojoj je stvarno to jako bitno. Došao je i taj dan, prelomili jesu, kreću u projekt!
Kako to već biva, mogao bi proći dugi niz godina dok se zapravo i asfaltira taj nesretni nogostup, dok se izbore sa stanarima, dok uopće smisle kako to financirati itd. Sve to ide sporo, a i sam Mileta kaže za Slobodnu Dalmaciju da neće ići “đonom” na stanare.
Što se tiče čuvenih imovinsko-pravnih odnosa, Grad Šibenik ima vlasništvo nad svim potrebnim terenom da se izgradi nogostup. Problem je u tome što osam kuća ima nezgodan pristup ulici i tu će biti problema i morati će se mijenjati stepenište. Zato su 30 godina sve gradske vlasti odugovlačile s ovim, i evo konačno su ovi smogli hrabrosti.
Navodno su im stanari čak i prijetili, bit će “kuke i motike” ako krenu u taj projekt. Sve vrlo realistično, sigurno ne lažu oko toga. Baš problem često i nastaje što Mileta & prijatelji prebrzo odustanu od neke dobre ideje čim se nađe jedan-dvoje galamdžija i povuku se brzo od straha nepopularnog poteza. Valjda su nakon 3 osvojena mandata iz gradske uprave napokon dobili malo kičme, i skužili su da imaju vlast i da imaju puno pravno i moralno pravo moći izgraditi vitalni komad infrastrukture, pa čak i ako se par kućanstava buni.
U svakom slučaju bravo za Miletu da je to pogurao, vrlo važan projekt. Vlasti je samo bitno kakav će imati to odjek u javnosti, hoće li ispasti negativci. Mileta za Slobodnu kaže:- Većina koja je za nogostup slabo se čuje. Voljeli bismo da je ta većina glasnija, a ne da nam susjed dođe i kaže “Neću se ja s njim svađati, ajte vi njemu to uklonite, ja mu neću ništa reći, ja sam s njim u dobrim odnosima.”
Vječiti problem, ljudi se boje uopće iskazati svoje mišljenje i vršiti ikakvu vrstu pritiska na ikoga. Čak i međusobno se valjda boje reći što stvarno misle. Bolje se ne petljati u išta, da se ne pokvare “dobri odnosi”, a svoju djecu i starije članove obitelji uredno šalju na odvratnu cestu bez ikakve pješačke infrastrukture gdje se dobrano juri.
