Kratki rezime slučaja ‘Tijat’

Brod Tijat koji je dugi niz desetljeća prevažao ljude na otoke je Jadrolinija odlučila izrezati za sekundarne sirovine. Na to je hrpa ljudi pošizilo iz sentimentalnih razloga i Šibensko-kninska županija na čelu s Markom Jelićem se herojski isprsila i otkupili su brod za 35000€.

Ideja da se brod sačuva i pretvori u muzej i da se rade poučne ture po otocima s njim i sve ostalo nije uopće loša. To je sve jako lijepo, i zašto se ne bi sačuvao dio povijesti ovog područja.

Ono što nije lijepo je da je to preuzela Županija, to je recept za propast tog nesretnog broda i sav rizik lijepo leži na poreznim obveznicima, a njih poslovično ko šljivi. Navodno puste tisuće obožavatelja Tijata, suze radosnice kad se vratio u Šibenik, udruge, fejsbuk grupe, mediji u ekstazi teškoj. Stvarno niste mogli crowdfundati smiješnih 35000€ da se kupi olupina koju je Jadrolinija htjela izrezati koliko je dobra?

Vrlo lagano se osnuje udruga, skupe se sredstva u pet minuta koja nisu velika i brod se otkupi. Pošto je toliko zanimanje javnosti sigurno bi se našlo mjesto gdje se može vezati, sve bi se sredilo lako. Svi su mudri i vole strašno brod, a nitko nije htio rizik na sebe ili uložiti i eurocenta svog novca, nego su lijepo prepustili političarima da steknu pokoji jeftini politički bod i da preuzmu brod. Zapravo ga nije preuzeo nitko, skoro svaki put kad se politika uhvati ovakvog nečeg, stvar ode kvragu. Bit će veliko čudo ako se išta pomakne s ovim brodom, vidjet ćemo.

Trenutni veliki plan je famozno apliciranje na EU fondove da se brod sredi, sigurno treba gomilu ulaganja, ne bi ga Jadrolinija škartala da je valjao. Samo da znate, uredno se mogu i udruge aplicirati na projekte EU fondova, nema apsolutno nikakvog razloga da to Županija radi. Ali da, tko bi i zašto preuzeo taj rizik na sebe kad se može ovako, ni brige ni pameti.