Željeznička postaja Perković NIJE zatvorena za putnički promet zadnjih deset godina

Članak ŠibenikIN-a prije par dana je iznio jednu netočnu informaciju, tvrde da je promet putničkih vlakova ukinut prije deset godina što nije istina.

Samo kratki pogled na HŽ-ovu stranicu se mogu naći karte za Zagreb, Split i ostale destinacije. Ne može biti dalje od istine da je promet putničkih vlakova obustavljen na ovoj željezničkoj stanici. Istina, broj vlakova se smanjio, ukinute su linije vikendom, i ono što je autor članka vjerojatno mislio je da se sada kad se ide npr. za Zagreb iz Šibenika mora presjedati. Prije bi sjeo u vagon u Šibeniku i u Perkoviću bi ostao u njemu, te kad bi kompozicija iz Splita stigla, prebacili bi se na tu lokomotivu i nastavili bi prema svom odredištu bez da se treba ustati i seliti u drugi vagon s bagajima.

Stanica je u Sitnom Donjem, a zove se Perković?

Austro-ugarska vlast je 1877. izgradila prugu između Siverića i Šibenika zbog eksploatacije ugljena iz obližnjih rudnika i zbog pristupa šibenskoj luci. Stanica je trebala biti uistinu u Perkoviću, međutim zbog tadašnjih parnih lokomotiva je bilo zgodnije izgraditi na današnjem mjestu velike bazene za vodu. Zbog administrativne tromosti tako već 147 godina postaja nosi pogrešan naziv, a katastarski se nalazi u Sitnom Donjem.

Teško je danas zamisliti koliko je ta pruga značila stanovnicima Sitnog Donjeg, Perkovića i ostalih sela i zaseoka. Pristup Zagrebu, Splitu, Šibeniku i svim ostalim mjestima uz prugu i to kakav pristup! U tadašnje doba je to značilo strelovit razvoj mjesta, prijevoz robe, gradnja novih kuća i objekata, industrija i jačanje poljoprivrede, brojni poslovi vezani uz željeznicu, važna poveznica sa Šibenikom za posao ili prodaju svojih dobara. Nije svakom bilo zgodno ići bilim putem iz zafrkancije 5 i više sati, kao određenim dokonim političarima.

U Europi željeznički prijevoz je jako važan, u Hrvatskoj je nažalost zapušten unatoč milijardama eura ulupanim kroz desetljeća

Dok se u Europi kontinuirano ulaže u željeznicu, voze vlakovi 250 km/h i više, u Hrvatskoj je sve u raspadu. Vrijeme putovanja između Šibenika i Zagreba je jako dugačak, još uz presjedanje i čekanje to može biti po 9h i više što je po današnjim standardima uistinu neprihvatljivo. Autobus je brži način prijevoza, ali nikad neće biti komforan kao vlak. Kako je u nas sve naopako, tako je i ovo, u Njemačkoj ili Francuskoj između dva velika grada bi se svi odlučili na vlak kao bržu i zgodniju varijantu, ali u nas su vlakovi spori, česti kvarovi, ne radi grijanje usred zime i slično, pa se ljudi odlučuju na autobuse.

Koliko se javnog novca utrošilo otkad je neovisne RH Split – Zagreb je mogao imati dva kolosijeka i ići 200 na sat. Gdje je sav taj silni novac otišao?

Sitno Donje i ostala obližnja mjesta nisu mrtvi!

Demografski pad, naravno, nije zaobišao ovaj kraj i razlozi tome su van okvira ovog članka. Ljudi iz Šibenika se znaju rugati kako ovdje nema nikog, da ni ne zaslužuju ulaganja u infrastrukturu i slične grozne stvari jer tobože “nema nikog”. Kao da gradovi isto nisu pogođeni nevjerojatnim padom stanovništva, samo se manje primijeti i političari ublažuju problem. U ovom mjestu ipak postoji škola, pošta, dječji vrtić, ambulanta. Nisu to male stvari za nekog tko razmišlja pobjeći iz gradske vreve i više mu paše ovakvo mjesto za život, pogotovo vrtić i škola! Bilo bi kriminalno da te institucije nestanu.

Nedavna zbivanja, koja smo jedini medijski detaljno pokrivali, upravo su bila usmjerena tome da se mjesto i institucije očuvaju i unaprijede, izgrade nogostupi i ostala infrastruktura, da se nešto pomakne nakon desetljeća zanemarivanja. Nadajmo se da će imati uspjeha, pogotovo vezano za školu jer je to možda čak najvažnija stvar za koju se vrijedi boriti. Kao što vidite na slikama, ljudi ima i nije selo duhova, a putnički prijevoz je živ i zdrav!