Nevjerojatna količina javnog novca odlazi na ovo, prošle godine je utrošeno 270.000€, ove godine već skoro 120.000€
Grad Šibenik (i gradske firme) imaju sve transakcije vidljive na internetu. Zanimljivo je pratiti koliko se novca troši na razne stavke. Jednostavna pretraga javnih računa pokazuje da se deseci i deseci tisuća eura slijevaju u medijske kuće i portale, s tim da jedan od gradskih portala prolazi daleko najbolje, dobiva skoro četvrtinu svih sredstava koje se ulupavaju na godišnjoj razini za promidžbu.
2023. godina
2023. nije bila loša za medije, utrošeno je sve skupa 271.000€ na sve medije i marketinške firme u Hrvatskoj, a nekih 40% od toga, oko 110.280€ je išlo na šibenske medije. Sami možete potražiti sve ove podatke, a sortirali smo po “3233 Usluge promidžbe i informiranja”. I ovdje se samo radi o šibenskoj gradskoj vlasti, nije teško zamisliti da i ostale općine i županije troše slične iznose, ovisno o proračunu, tako da su brojke zacijelo još dosta veće koliko portali dobiju našeg novca.
Lavovski dio kolača je zaradio ŠibenikIN (Pro Media i obrt Median) s čak 60.145€, skoro četvrtina sveukupnog troška. Poslije njih ide Šibenski list (Hanza media) s 34.089€, TV Šibenik je dobio 8.804€, Radio Šibenik 8.228€, Šibenik News (Moć komunikacije) 5.088€ i Šibenski portal (Krug Šibenik), barem prošle godine, je primio svega 2.156€.
Grad Šibenik nema pravu transparentnost financija, vidimo samo isplate, ali ne i pojedinačne fakture. Možda je ovaj zbroj nepravedan na nekom nivou, ali jedna stvar je očita, gradski mediji primaju jako puno javnog novca i svakako bi im bio veliki problem da ovakvo financiranje presuši.
2024. godina
Tekuća godina je dobro krenula, 128.000€ iz gradske blagajne je išlo na usluge promidžbe i informiranja.
Opet ŠibenikIN prednjači s 18219€, zatim Šibenski list 9000€, Šibenski portal ove godine dosta više i primio dosad 6409€, Šibenik News oko 2667€ i Radio Šibenik 4694€.
Kompletni ispis svih uplata možete naći u ovom PDF-u.
Nisu samo lokalni portali plaćeni našim novcem
Puno je tu raznih primatelja javnog novca. Za neke firme niste nikad ni čuli, poput šibenske firme Hoopla Komunikacije d.o.o., njima je isplaćeno 20691€ prošle godine. Koji su pak ti? Zadarska TV postaja Diadora, 5392€, Radio Ritmu 8026€, i niz se nastavlja. Beskrajne isplate, a za što točno? Jesu li se mogle za ove novce osigurati radne bilježnice školarcima, uređenje nekog od postojećih vrtića? Toliko je mogućnosti, stvarno boli vidjeti koliko se novca troši na medije koji se prave da su za malog čovjeka, a primaju goleme svote od vladajućih.
Autocenzura je neminovni rezultat plaćanja medija javnim novcem
Naravno, kroz “promidžbu i informiranje” se de facto potkupljuju mediji. Grad svojim budžetom za reklame osigurava pozitivno medijsko izvještavanje, izbjegavajući bilo kakvu kritiku ili negativnu priču. Na taj način, mediji postaju alat u rukama gradskih vlasti, a novinari gube svoju osnovnu funkciju – istraživačko novinarstvo i objektivno izvještavanje. Zato vidimo beskrajne članke otvaranja dječjih vrtića i dobre slike loših političara kako se neiskreno smiješe i rijetko kad išta drugo.
Sve je to nevino na površini i sigurno bi političari imali sto izgovora zašto su 2023. dali preko 270.000 eura raznim medijskim kućama, a ove godine već preko 128.000€. Ovaj zatvoreni krug medijske ovisnosti o gradskom novcu stvara plodno tlo za korupciju i zloupotrebu položaja. Novinari, umjesto da budu “psi čuvari” demokracije, postaju suučesnici u skrivanju istine od javnosti i time se gubi povjerenje građana u medije.
Gradski političari ne prijete direktno svakom novinaru ili uredniku da ne pišu o nečemu ili da ne čačkaju gdje im “nije mjesto”, riječ je o autocenzuri. Samo jedan nezgodniji članak i riskiraju prekid reklamiranja i to vlasnici medija vrlo dobro znaju i paze što rade, autocenzuriraju se. Tako su jednostavnim potezom svi relevantni mediji potpuno kupljeni i političari uživaju njihovu podršku. Novinari će izvještavati kad neki skandal izbije na površinu i više se ne može skrivati, možda čak i s guštom će cipelariti političare dok su na podu, kao što smo vidjeli u slučaju Todorić, ali samoinicijativno izvještavanje nečeg nezgodnog ili istraživanje istog nećete nikad vidjeti.
Medijima se jednostavno ne može vjerovati, uz ovakvo izdašno financiranje je jasno na čijoj su strani i to se neće promijeniti dok god se općinama/gradovima i javnim tvrtkama potpuno ne zabrani trošenje novca poreznih obveznika na “promidžbu i informiranje”. To je jedino riješenje ovog problema, a i uostalom što se ima financirati privatne medije javnim novcem?
