Vlada je još 2024. odobrila projekt na Bikarcu i od tada sve ovo kreće

Vlada RH je na 294. sjednici dala suglasnost za gotovo 3 milijuna eura vrijednu izradu dokumentacije za postrojenje na Bikarcu koje bi gorivo iz smeća i mulja pretvaralo u energiju. Projekt se predstavlja kao korak prema zelenoj budućnosti i kružnom gospodarstvu, no riječ je o spalioničkom postrojenju, tehnologiji koju mnoge europske zemlje napuštaju.

Dok Hrvatska planira novu spalionicu, u Europskoj uniji već postoji višak kapaciteta za spaljivanje – čak 220 milijuna tona godišnje prema izvješću Zero Waste Europe. Ta organizacija poziva na moratorij na izgradnju novih postrojenja i usmjeravanje prema smanjenju nastanka otpada. Gradovi poput Milana uspješno recikliraju i do 87% kuhinjskog otpada bez spaljivanja, dok su u UK fondovi izgubili stotine milijuna funti na propalim projektima spaljivanja otpada. Ekonomski neisplativo, ekološki grozno i hrpa tehničkih problema dok se nama to prezentira kao magično rješenje za sve.

Iako projekt Bikarac navodi prednosti kao što su blizina industrijske zone i već postojeća infrastruktura, ostaje pitanje: kome točno koristi ovakav projekt? Umjesto što pratimo zastarjele modele, trebali bismo ulagati u sustave koji stvarno smanjuju količinu otpada na izvoru i s obzirom da se stalno busaju o ekološka prsa, ne ići s nečim što spaljuje smeće i bljuje u atmosferu otrovne dimove, nanočestice, problemi s otrovnim otpadom itd. I da to nije dovoljno, još to neće biti samo otpad s područja Šibenika nego kompletne Dalmacije i taj famozni mulj (ostatci kanalizacije) iz cijele Hrvatske.

Ovo nije bezazlen “zeleni projekt” – ovo je odluka koja dugoročno oblikuje našu okolicu i zdravlje ljudi. Vrijeme je da se o ovakvim projektima vodi šira i otvorena javna rasprava, a ne da se odluke donose u iza leđa građanima i pokušava se provući ispod radara.