Lošinjanka zapela u Šibeniku jer se rampa pokvarila, a Jadrolinija “digla ruke” od svojih putnika, tj. klijenata

U ponedjeljak, 18. kolovoza ove godine, Jadrolinijin trajekt Lošinjanka doživjela je kvar u šibenskoj luci. Rampa se pokvarila odmah nakon pristajanja i trebalo je gotovo dva sata da je posada uspije spustiti dovoljno da automobili napuste trajekt. Putnici su bili prepušteni čekanju i nervozi, dok su brodari, prema svemu sudeći, improvizirali rješenje.

Tehničke poteškoće same po sebi nisu iznenađenje. Brodovi se kvare, posebno kada je riječ o floti koja je u prosjeku starija od svojih putnika. Jadrolinijini trajekti već dugo vuku reputaciju zastarjelih i zapuštenih, pa kvar rampe na Lošinjanki nije nikakva senzacija, barem nije bilo smrtnih ishoda kao prije godinu dana. Ono što jest problem, i to ozbiljan, jest način na koji Jadrolinija reagira na ovakve situacije.

Naime, vrlo brzo je bilo jasno da trajekt neće moći isploviti sa Žirja u 20 sati, kako je predviđeno redom plovidbe. Time je cijeli raspored pao u vodu, a dio stanovnika i posjetitelja Kaprija i Žirja ostao je praktički blokiran na otocima. Umjesto da se aktivira neka krizna procedura, angažira zamjenski brod ili barem putnicima pruži jasnu informaciju i ispriku, Jadrolinija je sve svela na klasično “slijeganje ramenima”.

Ljudi su ostali na otocima bez ikakve alternative i bez ikakvog osjećaja da im se izašlo u susret. Mnogi nemaju nikakav smještaj i teško je naći u vrhuncu sezone usred večeri. Radi se o osnovnoj javnoj usluzi koju porezni obveznik izdašno financira i to je javna brodarska firma. Trebaju osigurati povezanost otoka s kopnom, a Jadrolinija se ponaša kao da je riječ o nekoj usputnoj vožnji autobusom koju putnici mogu ili ne moraju uhvatiti i puno je alternativa.

Ovo nije tek problem jednog kvara. Ovo je problem odnosa prema putnicima, otočanima i odgovornosti za javni prijevoz. Jer kvarovi će se i dalje događati, dokle god Jadrolinija ne ulaže ozbiljno u obnovu svoje flote. No pitanje je koliko će još puta ljudi s Kaprija, Žirja ili drugih otoka ostati blokirani, bez isprike, bez zamjene i bez osjećaja da nekome u Jadroliniji uopće stalo?