Mještani Danila Birnja još 2024. tražili s preko 100 potpisa asfaltiranje Dubravskog puta, Grad bez odgovora
Piše: Marijana Kljaić
U kolovozu 2024. godine stanovnici Danila Birnja uputili su Gradu Šibeniku zamolbu za uređenje i asfaltiranje tzv. Dubravskog puta, bilog puta dugog oko 1200 metara koji povezuje naselje s industrijskom zonom Podi. Radi se o važnom putu koji uvelike skraćuje put, ali je nažalost u lošem stanju.
U dopisu upućenom gradskom Odjelu za građevinsko-tehničke poslove naglašeno je kako ovaj put koristi veći dio stanovništva iz Danila Birnja, Danila Kraljica, Perkovića, Slivna, Maleša, Ažićina, Brajica i okolnih sela, te da bi njegovo uređenje značajno skratilo i olakšalo svakodnevne odlaske na posao, posebno prema industrijskoj zoni Podi. Budući da je riječ i o pristupnoj ruti prema autocesti, cesta ima važnu funkciju i šire, izvan samog naselja.
Mještani su uz zamolbu priložili i brojne potpise. Na listovima se nalazi stotinjak imena, što jasno pokazuje da je inicijativa bila široko prihvaćena i predstavlja volju većeg dijela lokalnog stanovništva, a ne izdvojeni pojedinačni zahtjev.
Unatoč tome, Grad Šibenik nije poduzeo nikakvu konkretnu radnju. Nema odgovora, nema stavke u planovima ulaganja, nema najava radova i cesta je ostala u istom zapuštenom stanju kao i prije zamolbe. Time je ovaj dopis postao još jedan u nizu primjera gdje građani uredno pripreme dokumentaciju, argumentirano obrazlože potrebu i prikupe potpise potpore, ali gradsku administraciju uopće ne zanimaju mjesta van samog Šibenika. Osim, naravno, kad se treba zaokružiti HDZ jednom u četiri godine, onda ih se sjete.
Upit Gradu o Dubravskom putu i “prepiske” bez rezultata
Poslala sam pitanje u Odsjek za građevinsko-tehničke poslove, promet, održavanje cesta i javnih površina gdje je prvotno i poslana zamolba te g. Jošku Juriću, pročelniku Upravnog odjela za komunalne djelatnosti. U odgovoru gospodina Jurića navodi se kako se “kroz razgovore i prepiske s predstavnicima gradskih četvrti i mjesnih odbora racionalno definiraju prioriteti ulaganja”, no istovremeno jasno kaže kako za Dubravski put ne postoji izrađen projekt.
Pritom ostaje nejasno na koji se način ti prioriteti uopće definiraju i tko u njihovo ime govori, s obzirom na to da mjesni odbori rijetko, ako ikad, sazivaju zborove mještana na kojima bi se zajednički utvrdile stvarne potrebe sela. Umjesto otvorenog i javnog odlučivanja, sve se, čini se, svodi na neformalne dogovore i prepiske iza zatvorenih vrata, ako se uopće i vode što je veliko pitanje.
Prema dostupnim podacima, zemljište na kojem se nalazi tzv. Dubravski put je u vlasništvu Republike Hrvatske (k.č.br. 1306/1, MB 329959 k.o. DANILO BIRANJ), no to samo po sebi ne sprječava Grad da pokrene postupke za njegovo uređenje. U takvim slučajevima Grad može zatražiti pravo građenja ili korištenja, pokrenuti izradu osnovne projektne dokumentacije te kroz sporazum s državom riješiti imovinsko-pravne odnose. Takva praksa uobičajena je i u drugim sredinama, osobito kada je riječ o prometnicama koje imaju javnu i svakodnevnu funkciju. U ovom slučaju, čini se da ti koraci jednostavno nikada nisu napravljeni niti imaju namjeru.
Za stanovnike Danila Birnja je ovdje sve jasno, do daljnjeg ništa od ceste koju su tražili i to unatoč činjenici da Grad godinama ubire značajna sredstva od vjetroelektrana (o čemu sam već pisala) na ovom području, a vlast se odnosi prilično nonšalantno. Zahtjev s prikupljenim potpisima ostao je bez ikakvog odgovora, a potrebe mještana očito nisu ni razmatrane. Barem dio tog novca mogao bi se vratiti zajednici kroz osnovnu komunalnu infrastrukturu, no za to, čini se, trenutačno ne postoji ni volja ni interes.