5,000,000 € za šibensku sušaru mulja: gorivo za spalionicu na Bikarcu?

• Šibenski Vodovod i odvodnja d.o.o. u blizini industrijske zone Podi gradi centralno postrojenje za solarno sušenje mulja. Sadržaj i tijek projekta direktor Zvonimir Štrkalj predstavio je u prilogu portala Šibenik News.
• Postrojenje se gradi na čestici od 25.000 kvadratnih metara u vlasništvu društva, sa 6 hala u kojima će se prerađivati mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) Šibenik i s drugih uređaja na uslužnom području.
• Vrijednost projekta je oko 5 milijuna eura. Ugovor je potpisan krajem 2023. sa zajednicom ponuditelja REDCO (Istanbul, Turska) + H5 d.o.o. (Hrvatska). Pokusni rad se očekuje do kraja 2026.
• Vršni godišnji kapacitet je nešto manje od 9.000 tona mulja. Osušeni mulj će se nakon karakterizacije kao neopasan otpad odvoziti na obližnji Centar za gospodarenje otpadom Bikarac, ili će se, ovisno o zakonskoj regulativi, iskorištavati u druge svrhe.
• Projekt je treći i završni dio aglomeracije Šibenik, sufinancirane iz europskih fondova: prva faza je mreža (dovršena), druga je rekonstrukcija UPOV-a (u završnoj fazi), treća je upravo ovo postrojenje.
• Osušeni mulj po europskoj klasifikaciji (EN 15359) spada u Solid Recovered Fuel (SRF), gorivo iz otpada ogrjevne vrijednosti 9 do 17,5 MJ/kg, što je u rangu lignita. Gradonačelnik Željko Burić je u rujnu 2024. u intervjuu portalu TRIS izrijekom povezao šibenski osušeni mulj s planiranom energanom u Bikarcu. Vodovod i odvodnja u službenoj komunikaciji ostaje na formulaciji „u druge svrhe”.

„Trenutno je u fazi izgradnje, u dobro odmakloj fazi. Građevinski radovi su praktički u samoj završnoj fazi“, kaže Štrkalj u prilogu. „Nakon ovoga slijedi dolazak i montiranje konstrukcije za 6 hala, gdje će se prerađivati mulj.” Postrojenje se nalazi na rubu Šibenika, u blizini industrijske zone Podi, na čestici od 25.000 kvadrata u vlasništvu Vodovoda i odvodnje (lokacija na karti; naslovna fotografija s lica mjesta, snimljena u veljači 2026.).

Mulj iz biotretmana i „druge svrhe”: sušenje kao gorivo

Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) Šibenik nedavno je rekonstruiran i dobio biološki tretman: kolonije bakterija i drugih mikroorganizama u kontroliranim uvjetima razgrađuju organski materijal iz fekalija i ostalih biorazgradljivih sastojaka kanalizacije. Iz tog procesa izlazi aktivni mulj, gusti polutekući talog organske tvari i bakterijske biomase, sa oko 95 do 98% vode i potencijalno patogenim sadržajem. Po europskim i hrvatskim propisima takav mulj se mora propisano obraditi prije zbrinjavanja.

Solarno sušenje koristi sunčevu energiju i prirodnu ventilaciju u staklenicima (halama) da iz mulja ukloni vlagu i smanji mu volumen. Nakon sušenja na 60 do 75% suhe tvari, mulj iz biotretmana ima ogrjevnu vrijednost između 9 i 17,5 MJ/kg, što je u rangu lignita i dovoljno da se prema standardu EN 15359 klasificira kao Solid Recovered Fuel (SRF), gorivo iz otpada. Bez sušenja je mulj previše vlažan da bi gorio i jedina mu je svrha odlaganje; sušenjem postaje gorivo.

„Provodi se jedan poseban proces. Nakon tog procesa će se on nesmetano okarakterizirati kao neopasan i moći će se zbrinjavati onako kako to nalažu propisi na obližnji Centar za gospodarenje otpadom Bikarcem, ili iskoristiti u neke druge svrhe, ovisno kako u dato vrijeme bude zakonska regulativa“, kaže Štrkalj u prilogu. U Europskoj uniji te „druge svrhe” su u praksi tri rute: ko-incineracija u cementarama (najčešća, jer pepeo se veže u klinker), namjenske mono-spalionice s povratom topline (Njemačka, Nizozemska, Švicarska) i ko-loženje u termoelektranama ili spalionicama otpada.

Konkretno za Šibenik, gradonačelnik Željko Burić je u rujnu 2024. u intervjuu portalu TRIS izrijekom povezao osušeni mulj s planiranom energanom u Bikarcu: „Riječ je o mulju koji stvara naš sustav za odvodnju, a ne mulju iz drugih krajeva Hrvatske. To je naš mulj!” U istom kontekstu tadašnja ministrica zaštite okoliša Marija Vučković spomenula je godišnji kapacitet od oko 130.000 tona otpada i osušenog mulja kao predviđeni input za to postrojenje. Vodovod i odvodnja u svojoj komunikaciji ostaje na formulaciji „u druge svrhe”, ali tehnološki je krug jasan: 9.000 tona godišnje osušenog mulja iz Šibenika imalo bi vrlo ograničena utočišta bez energane (bilo u Bikarcu, bilo negdje drugdje). Najavljena spalionica i šibenska sušara, gledano tehnološki, nisu dva neovisna projekta nego dva koraka istog procesa.

Ugovor, izvođač i financiranje

Ugovor je potpisan krajem 2023., a izvodi ga zajednica ponuditelja REDCO iz Istanbula i H5 d.o.o. iz Hrvatske. Vrijednost projekta je, prema riječima direktora, „oko 5 milijuna eura, malo više“. Sredstva su dijelom iz europskih fondova preko aglomeracije Šibenik, dijelom iz vlastitih i nacionalnih izvora; precizan udio sufinanciranja u prilogu nije naveden.

Treća i završna faza aglomeracije Šibenik

Aglomeracija Šibenik je projekt zbrinjavanja otpadnih voda na šibenskom uslužnom području, sufinanciran iz europskih fondova, podijeljen u tri dijela: (1) izgradnja mreže kolektora i kanalizacije, „već gotova odavno“; (2) rekonstrukcija i dogradnja UPOV-a s biotretmanom, u završnoj fazi pred pokusnim radom; (3) solarno sušenje mulja kao predmet ovog teksta. Treća faza je, prema Štrkaljevim riječima, bila uvjet „da bi se aglomeracija Šibenik prihvatila kao naš projekt“, a njezinim završetkom „ta priča oko aglomeracije Šibenik bi se zaključila i zaokružila kao završeni europski projekt“.

Sličnih postrojenja u Hrvatskoj nema puno. Štrkalj je kao primjer spomenuo Zaprešić, dodavši da su to „relativno noviji projekti” i da su neke jedinice tek u fazi početka radova ove vrste.

Što slijedi

Vodovod i odvodnja očekuje početak pokusnog rada do kraja 2026., nakon čega slijedi ishodovanje uporabne dozvole i stavljanje postrojenja u funkciju. Vršni godišnji kapacitet predviđa se na razini „malo manje od 9.000 tona mulja” koji će se ovdje preraditi, osušiti i dehidrirati do razine na kojoj se može odvoziti na Bikarac ili upotrijebiti u druge svrhe.