Kako je Šibenik izgubio komunalnu bitku s automobilima? Da budemo iskreni, nitko se nikad nije ni borio

Na fotografiji je vidljiv svakodnevni prizor u šibenskom strogom centru grada na autobusnoj postaji. Grad je dozvolio da se javni prijevoz u gradu tretira kao nešto potpuno nebitno, a tu cijenu plaćaju svi korisnici javnog prijevoza. Ljudi se preko parkiranih auta pokušavaju dočepati autobusa koji blokira cijelu kolničku traku, jer mora stati van predviđenog ugibališta za ukrcaj putnika.

Kako točno dođe do toga da se ovo rutinski događa 60m zračne linije od Gradske uprave? Gradonačelnik i njegova dva zamjenika sigurno imaju važnijeg posla nego se baviti autobusnim stajalištima, to je istina, ali zar im baš nikad nije upalo u oko kako ovo izgleda? Zar im nije žao, tih mahom starijih građana, koji koriste usluge javnog prijevoza? Zar ne mogu sa svojim utjecajem nekome u gradskoj upravi reći: “Dajte ljudi učinite nešto, jeste vidjeli kako naši sugrađani moraju ulaziti u autobus?”

Na slici se vidi gospodin sa štakom, koji umjesto da direktno s podignutog nogostupa uđe u autobus ima stepenicu više za napraviti i mora paziti da ga nervozni vozač auta s postaje još ne pokupi.  To je prizor općeg komunalnog nereda i nerada, prizor jednog grada koji je podredio sve automobilu ma koja god cijena bila, prizor jednog drevnog i legendarnog grada koji je postao parkiralište, sve uz prešutni blagoslov gradskih institucija.

Nisu zaposlenici Grada i članovi bezbroj odbora jedini krivci (oko 160 osoba sve skupa), gdje su institucije? Tu su Prekršajni sud i CZSS također. Koliko sudaca tu prođe svakodnevno, zašto nitko od njih ne digne glas? Gdje su policijski inspektori, načelnici, prometni policajci, regularni policajci, interventna policija u uniformi i van uniforme u službi i van službe? Baš nikome nije žao ljudi, nikome nikad nije palo na pamet povesti inicijativu i napraviti nešto dobro za svoj grad, za svoje sugrađane? Na kraju krajeva, automobili krše ZOSPC, Članak 82., koji vrlo jasno kaže da nema parkiranja na autobusnim postajama.

Vozači autobusa i njihova uprava su se puno puta žalili institucijama, nitko nikad nije reagirao. U drugim gradovima se stavlja naglasak na javni prijevoz da se rasterete prometnice od automobila, a šibenska vlast stavlja naglasak na automobile. Slobodno parkirajte ispred pekare na postaji, pa nije da to služi za išta?

Ima i smisla da nitko ne mrda, netko bi se trebao pomaknuti i organizirati dugotrajniju kampanju da se vozače tjera s ugibališta, kažnjavati, galamiti, staviti kameru koja će automatski slati čestitke, štogod. Sve to u svrhu da se jasno da do znanja da nije prihvatljivo na ovakav način ometati autobuse i da javni prijevoz ima apsolutnu prednost.

Na našu žalost, da bi se išta promijenilo, netko u gradskoj strukturi ili nekoj od institucija bi morao pokazati tračak empatije za čovjeka sa štakom i nešto učiniti.

Za kraj, malo zafrkancije. Točan popis kako smo došli do onih ~160 osoba:
Upravni odjel za komunalne djelatnosti, njih dvadeset i pet (25) je nemoćno držati ispod svog prozora autobusnu postaju bez automobila kako bi se odvijao normalan autobusni promet u strogom centru Šibenika. Problemu su pristupili zajedničkim snagama:
pročelnik, pomoćnik pročelnika, voditelj odsjeka za građevinsko-tehničke poslove i njegov viši referent, jedan stručni suradnik, jedan savjetnik za komunalne prihode, jedna viša stručna suradnica za ekonomske poslove, referentica za komunalne prihode i legalizaciju, dva viša savjetnika za promet, jedan viši savjetnik za komunalno gospodarstvo, jedna savjetnica za mjesnu samoupravu, jedan viši referent za elektro-tehničke poslove, jedan viši referent za komunalno i prometno redarstvo, pa voditelj pododsjeka za komunalno redarstvo, pa voditelj pododsjeka za komunalno redarstvo, te na koncu 5 referenata komunalnih redara i 3 referenta prometna redara. Toliko ljudi i svi bezidejni kako očistiti jedno autobusno ugibalište od automobila. Moglo bi ih doći 15 iz odjela i doslovno golim rukama pomaknuti aute s ugibališta.
Ured gradonačelnika, njih šestero (6) zatvara oči pred autobusnom postajom kad god idu na posao.
Tajništvo Grada, njih čak desetero (10) u tajništvu svakodnevno protabana tuda i nitko ništa.
Upravni odjel za društvene djelatnosti, njih šestero (6) gleda sramežljivo sa strane i smišljaju društveno prihvatljivi način kako to rješiti. Zasad ništa.
Upravni odjel za financije, njih trinaestero (13) su duboko u excel tablicama i nikako da se poslože brojke da nema auta na ugibalištu.
Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom, njih osmero (8) pokušava ogospodariti autobusnom postajom da bude samo za autobuse. Zasad bezuspješno.
Upravni odjel za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj, njih jedanaestero (11) rade neljudski duge smjene pokušavajući rješiti taj problem za svoje drage sugrađane. Nada, zilch.
Upravni odjel za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, njih trinaestero (13) je otišlo u prirodu za inspiraciju kako zaštititi autobusnu postaju. Zasad mrka kapa.
Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, njih devetero (9) sprema dokumentaciju za počistiti autobusnu postaju od automobila. Nestalo im papira za printanje, ništa od njih.
Jedinica za unutarnju reviziju, njih dvoje (2) marljivo revidiraju svu dokumentaciju skupljenu od spomenutih upravnih odjela i paze da ne bi bilo neke muljaže. Zasad sve čisto kao suza, nikakve makinacije nisu pronađene, osim da je možda grad pred bankrotom.
Gradsko vijeće, njih 25, predsjednik, dva potpredsjednika i 22 člana vijeća kad vide dedu sa štakom kako se gomba između automobila skreću pogled. Na koncu dolazimo do raznih odbora gdje ima sve skupa 25 ljudi koji dan i noć mozgaju i smišljaju kako najbolje rješiti ovu situaciju. Nula bodova. Odbori su:
Odbor za dodjelu nagrada i drugih priznanja
Odbor za izbor i imenovanja
Odbor za društvene djelatnosti
Odbor za gospodarstvo
Odbor za plan, financije i gradsku imovinu
Odbor za prigovore i tužbe
Odbor za prostorno uređenje, komunalno gospodarstvo i stambene odnose
Odbor za razvoj mjesne samouprave
Odbor za statutarno pravna pitanja
Odbor za suradnju sa općinama, gradovima, regijama i međunarodnu suradnju
Odbor za zaštitu okoliša
Mandatno povjerenstvo Gradskog vijeća Grada Šibenika
Mjesni odbori, 15 kvartova, 15 predsjednika. Nitko ništa.

1 thought on “Kako je Šibenik izgubio komunalnu bitku s automobilima? Da budemo iskreni, nitko se nikad nije ni borio

Recite nam vaše mišljenje