G. Rakiću, što ćemo s Tijatom? Glavešine šute o projektu, a anonimci po Facebooku govore da je sve riješeno

Kupnja legendarnog broda predstavljena je kao spas pomorske baštine, no teško je zanemariti činjenicu da se radi o starom, zahrđalom plovilu koje bi u svakoj realnoj računici završilo na rezalištu, što je Jadrolinija htjela i napraviti. Županija ga je preuzela za manje od 40.000 eura ponajviše zbog šačice nostalgičara i dok je bilo (parlamentarno) predizborno vrijeme bivšem županu Marku Jeliću. Problem je što novca ionako nema dovoljno za osnovne potrebe županije, dok ovaj projekt od starta vrišti “rupa bez dna”.

Prva faza obnove financirana je donacijama lokalnih jedinica i turističkih zajednica, a skoro ništa privatnih osoba. Odrađeni su minimalni radovi na brodu da nije ruzinav i to je koštalo “samo” 47.000€. Procijenjena ukupna vrijednost projekta je oko 1,2 milijuna eura i oslanja se na sredstva Fonda otočnog razvoja. Realno, ti troškovi će itekako rasti, kao i svi drugi javni projekti. Hoće li Tijat završiti kao Titov Galeb: rupa bez dna za proračunski novac?

Zašto se kriju voditelji projekta Tijat?

Potpuno je neprihvatljivo da se projekt poput obnove broda Tijat, koji se financira javnim novcem, vodi iza zatvorenih vrata i da se anonimci javljaju po komentarima kako se sve zna što će s Tijatom biti, a da javnost ništa ne zna. Ovo nije privatna investicija nego javni projekt koji plaćaju građani. Posebno je zabrinjavajuće što novi župan Paško Rakić nije ni zucnuo o Tijatu, ali zato znamo sve o urodu njegovih krumpira.

Koliko košta održavanje Tijata? Zasad je spiskano 84.000€ na brod, i možda desetak mjeseci plaća za zapovjednika broda? Blizu smo stotke već

Šibensko‑kninska županija svakog mjeseca plaća kapetana za brod koji stoji u raspremi, Sašu Jurata. Takav položaj vjerojatno ne nosi manje od 3.500 eura (bruto) troška mjesečno, a to je samo početak troškova na teret poreznog obveznika. Koji su još skriveni izdaci vezani uz Tijat? Gdje su službena web stranica i javni dokumenti o toj “velikoj atrakciji” na koju se planira potrošiti više od MILIJUN i dvjesto tisuća eura javnog novca? Kako to da ne zovu svoje omiljene novinare koji im jedu iz ruke i pohvale se što je u planu za Tijat?

Puno je pitanja oko Tijata, a ponašaju se iz županije kao da se radi o nekom sitnišu, a ne o 1.2 milijun eura i više

Ako županija doista želi očuvati baštinu, to se moglo raditi i bez kupovine starog broda koji će gutati milijune za rekonstrukciju i održavanje. Uopće ideja da županija kupuje, doslovno, ruzinavi brod je potpuno suluda. Kako to da Jelić i ostali koji su ga nagovorili nisu zagrabili u svoj džep i kupili olupinu koja je trebala ići na rezanje? Lakše je javnim novcem, a ako stvar propadne nitko neće biti odgovoran za novac i svi će kolektivno slegnuti ramenima.

Projekt obnove Tijata sve više izgleda kao emocionalna odluka s tuđim novcem umjesto promišljenog ulaganja. Nostalgija je lijepa stvar, ali ne plaća račune i ne održava stare brodove. Što dalje s ovom katastrofom?