Gdje su sada, vidimo se za iduće izbore?

Lokalni izbori su završili 1. lipnja. HDZ je mirno zasjeo u Gradskom vijeću s većinom, gradonačelnik prošao glatko i mirno more njima iduće četiri godine. Lako za njih, nastavljaju kako su i dosad i nema žurbe za išta, puno se eskalatora i grotesknih gluposti za turiste mora graditi. Gdje su oni koji su bili oporba i obećavali „novu politiku“? Neki nisu ni potpise skupili, neki nisu ušli u Vijeće, ali većina ih je jednostavno isparila. Kao da ih nikad nije bilo, ali ipak ima časnih iznimaka.

Bili su glasni. Dramili su po Facebooku, sazivali presice i govorili o programima. Sada nema ni glasa, ni objava, ni kritika, ni pitanja. Kao da grad odjednom nema više problema, kao da Dolac još uvijek nije pod vodom kad se tako poklope nepogode, a da ne govorimo o potpunom prometnom kolapsu tamo, cijena vode, potpuno ignoriranje mjesta van samog Šibenika, nogometni klub i cirkus oko osnivanja novog i kako je Burić savio kičmu pred navijačima, spalionica smeća ide punom parom naprijed itd. Svi ti problemi su još uvijek tu.

Probude se tu i tamo

Zanimljivo je kako su se zato, barem neki, uspjeli probuditi nekidan 5. kolovoza na blagdan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tada odjednom svi imaju nešto za reći, pune statuse velikim riječima, dijele fotografije i izraze zahvalnosti, kao da se natječu tko će biti veći domoljub. Dan kasnije opet tišina. Lako je nešto nekontroverzno reći, a teško je biti dosljedan u konstruktivnoj kritici vlastima i obraćanju građanima.

Oporbeni političari rade vječno istu grešku. Postanu jako neaktivni između ciklusa izbora, sjete se 3-4 mjeseca prije zaokruživanja nešto raditi i onda se čude kad propadnu. Neće ljudi glasati tek tako za vas, treba biti prisutan fizički i po bespućima interneta i graditi ime i renome. Presice, okrugli stolovi, društvene mreže, Tiktok… Neće doći ništa samo bez marljivog rada.

Nisu svi nestali

Maja Šintić i dalje aktivno sudjeluje u javnom životu, redovito predlaže konkretna rješenja za gradske probleme, od poboljšanja autobusnih linija do načina kako građani mogu uložiti prigovor na poskupljenje vode. Za razliku od većine, nije utihnula nakon izbora, priprema se za sjednice i koristi društvene mreže s jasnoćom i prisutnošću koja se ne može ignorirati.

Probitačna je i komunikativna, ali zna i polarizirati. Posebice kad se dotakne nacionalnih tema ili “svetih krava” hrvatskog društva. U gradu gdje Možemo! realno nema uporište, takav pristup može imati i kontraefekt, ali barem se zna da je tu i da radi.

Zoran Kljaić iz Sitnog Donjeg, vijećnik s NLSP-ove liste, nije zaspao nakon izbora. Ostao je aktivan, redovito se oglašava putem Facebooka, a posebno se istaknuo zajedno sa Stipom Petrinom u reakcijama na drastično poskupljenje vode.

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća nije sjedio prekriženih ruku. Aktivno je sudjelovao, izlazio za govornicu pripremljen, davao konkretne prijedloge i postavljao smislena pitanja. Ukratko, radi ono što bi svaki vijećnik trebao: zastupa ljude koji su ga izabrali.

Mario Kovač se oglasio povodom poskupljenja vode, što je svakako za pohvalu, iako je to izazvalo ponešto podignutih obrva s obzirom na njegovu raniju javnu podršku HDZ-ovom kandidatu za župana, Pašku Rakiću. Politička (ne)dosljednost može biti sklizak teren, ali jasno je da Kovač nije nestao s lica javnosti.

Bez obzira na razlike u mišljenjima, gospodin Kovač i dalje aktivno sudjeluje u radu Gradskog vijeća i koristi društvene mreže kako bi jasno artikulirao svoje stavove i upozoravao na gradske probleme. Ostaje prisutan, glasan i spreman na raspravu i to je, u ovakvom političkom krajoliku, već samo po sebi vrijedno respekta.

Vijećnik Šime Martinović je pisao o poskupljenju vode i pozivao ljude da se pridruže u javnoj raspravi. Treba koristiti što više društvene mreže, jednostavan i besplatan način da se dođe do ljudi.

Ivica Ledenko je također ostao dosljedan, koristi društvene mreže često da se širi njegov angažman kako u Saboru, tako i u županiji pričajući dosta o pojavi bedrenice, o parku prirode Dinara i brojne druge teme.

Lekcije za iduće izbore: predizborna kampanja traje četiri godine

U svemu tome ne možemo se ne zapitati je li cijeli angažman bio samo sezonski performans? Ako se ne može nastaviti nakon (neuspjelih) izbora možda politika i nije za svakoga. Stvarni rad za zajednicu odvija se i kad kamere nisu upaljene, kad statusi nisu jako praćeni i kad ti nitko ne plješće od stranačkih kolega.

Dan nakon drugog kruga kreće četverogodišnja kampanja, skupljaju se ljudi, formulira se agenda i ono najvažnije: pokazuje se glasačima da nisu nestali i da nisu tu samo kad ih treba nagovoriti da se glasa za njih. Istina, oporbi je puno teže doprijeti do građana, ovi na vlasti uživaju potporu medija jer ih obilato plaćaju javnim novcem.

Građani pamte više nego što misle. Iznad svih PR spinova i samohvale, ostaje stvaran dojam: tko je tu cijelo vrijeme i bori se za bolje društvo, a tko odustane isti trenutak kad bude zahtjevno i nezahvalno za rad. Kakvi bi onda bili na vlasti? A kad za četiri godine opet krenu statusi o “vrijeme je za promjene”, valja se sjetiti perioda do izbora i koliko su stvarno bili aktivni.