Udruga stara sedam mjeseci u Šibeniku organizira show za političare i novinare, te spaljivanje smeća proglašava budućnošću

Jutros je kroz Arsen prošla parada novinara, političara i lobista iz smećespaljivačke industrije na dvodnevnoj konferenci gdje uglas nas uvjeravaju da je spaljivanje otpada bezopasno i “jedino rješenje” problema za koji nismo znali da postoji do prije godinu dana. Dok se zapadni svijet od takvih postrojenja s gnušanjem okreće, nama se isti taj model prodaje kao nešto poželjno i moderno. Kakva groteska.

Kotizacija za ovaj event stoji 250 eura, da slučajno ne zaluta netko od prljave raje i postavi nezgodna pitanja. Tko ovo na kraju plaća? Jesu li Rakić, Burić, Budiša i ostali političari i cijenjeni novinari trošak pokrili iz vlastitog džepa ili je plaćeno javnim novcem? Nisu evidentirane nikakve isplate Grada Šibenika udruzi koja organizira.

Što se može znati o organizatoru konferencije?

Međunarodna akademija održivog razvoja – Academia MAOR, registrirana je kao Udruga MAOR u Zagrebu. Prema podacima iz Companywalla, udruga je osnovana 17. veljače 2025. godine, a na čelu joj je dr. sc. Tomislav Lukić. Wow, koje impresivno višemjesečno iskustvo!

Udruga, po njihovim stranicama, okuplja domaće i strane stručnjake za zaštitu okoliša, cirkularnu ekonomiju i tehnologije “waste to energy”. Potpredsjednici su Boris Brigljević, Ph.D. i izr. prof. dr. Filip Kokalj. Na web stranicama MAOR ističe misiju povezivanja akademske zajednice, javnog sektora i industrije u svrhu promicanja održivih rješenja za gospodarenje otpadom.

Populariziranje spalionice smeća, bez live prijenosa za raju?

Najpoznatija aktivnost, vjerojatno i jedina pošto su nedavno nastali, je organizacija konferencije Waste2Energy III, koja se u rujnu 2025. održava u Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku i traje dva dana, uz sudjelovanje Centra za gospodarenje otpadom Bikarac, Grada Šibenika i Šibensko-kninske županije. Događaj je osmišljen kao međunarodna platforma za razmjenu znanja i iskustava, naravno bez ikakvog live prijenosa.

Ti bi slušao o spalionici smeća na par kilometara od grada? E nećeš, ne tiče te se! Definitivno se osjeća elitistički duh, gdje struka i politika u talu s novinarima koji se ponašaju kao aktivisti zadnjih godinu dana sve rješava i raspravlja, a javnost ne smije niti poslušati o čemu pričaju bez da plate 250€.

Spalionice smeća uopće nisu tako bezopasne

Iako spaljivanje otpada drastično smanjuje njegov volumen i pritom proizvodi toplinu ili električnu energiju, taj proces ni izbliza nije “čist”. Čak i najmodernije spalionice otpada emitiraju stakleničke plinove, dušikove okside, finu prašinu i tragove teških metala, pa zahtijevaju skupu i stalnu kontrolu emisija. Osim toga, nakon svake tone spaljenog smeća ostaje 15 do 30 posto vrlo otrovnog pepela koji se mora dodatno obraditi i sigurno zbrinuti, što otvara nove logističke i financijske probleme. Navodno je jedina opcija zasad deponirati u napuštenim rudnicima soli u Njemačkoj.

Zbog tih razloga razvijene zemlje posljednjih godina sve češće preispituju ovakav način gospodarenja otpadom. Studije pokazuju da spalionice ometaju reciklažu jer “gutaju” i materijale koji bi se mogli ponovno upotrijebiti ili preraditi, smanjujući poticaj za razdvajanje i recikliranje otpada. Europske i sjevernoameričke politike zato se pomiču prema hijerarhiji “reduce–reuse–recycle” i modelima “zero waste”. Ovi s konferencije nas uvjerevaju da je zero waste nemoguć, možda zato jer im je u interesu da nam uvale skupu za izgraditi i održavati spalionicu smeća?

Uz to, javnost je sve svjesnija potencijalnih zdravstvenih rizika. Brojna istraživanja povezuju blizinu spalionica s povećanim rizikom od respiratornih bolesti, problema u razvoju djece i pojave određenih karcinoma. U kombinaciji s klimatskim ciljevima i sve strožim emisijskim normama, sve veći broj zajednica i lokalnih vlasti u razvijenim zemljama okreće se održivijim rješenjima za gospodarenje otpadom, a nove spalionice nailaze na snažan otpor javnosti.