Na osnovi čega ministarstvo (država) nalaže pripajanje Primošten odvodnje šibenskom Vodovodu i odvodnji d.o.o.?
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je rješenje kojim nalaže obvezno pripajanje tvrtke Primošten odvodnja d.o.o. šibenskom komunalnom društvu Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik. Time to primoštensko komunalno poduzeće gubi status javnog isporučitelja vodnih usluga. Svi poslovi, imovina, zaposlenici i obveze prelaze pod okrilje šibenskog Vodovoda i odvodnje d.o.o. za neki sitni postotak dionica, bez ikakve naknade općini Primošten za svojih 10-ak milijuna eura imovine. Ista stvar se događa i Kninu.
Zakonska obveza pripajanja
Odluka nije došla iznenada. Naime, Zakon o vodnim uslugama (Narodne novine 66/19) jasno propisuje da se svi javni isporučitelji moraju uskladiti s novim modelom uslužnih područja. Njime je Hrvatska podijeljena u 41 uslužno područje, a svako ima određenog obveznog preuzimatelja. Za područje Primoštena to je upravo Vodovod i odvodnja Šibenik.
Prema članku 88. Zakona, svi postojeći isporučitelji morali su se pripojiti određenom preuzimatelju u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Uredbe o uslužnim područjima. Budući da je Uredba stupila na snagu 1. srpnja 2023., rok je istekao 15. siječnja 2024..
Pošto Primošten odvodnja nije izvršila tu obvezu, Ministarstvo se pozvalo na članak 94. Zakona, koji propisuje da u tom slučaju automatski prestaje status javnog isporučitelja, a Ministarstvo donosi rješenje o prijenosu gospodarske cjeline na određenog preuzimatelja.
Zašto okrupnjivanje komunalnih poduzeća?
Glavni argument države je ekonomičnost i održivost sustava. Brojni mali lokalni isporučitelji, poput Primošten odvodnje, imaju ograničene prihode i kapacitete, što otežava financiranje velikih ulaganja u vodovodnu i kanalizacijsku infrastrukturu. Načelnik Primoštena Stipe Petrina tvrdi da su sasvim lijepo održavali i proširivali svoju mrežu vodovoda i kanalizacije sve ove godine i da se nisu zaduživali ili uzimali EU novac.
Spajanjem u veće sustave, tvrdi Ministarstvo, želi se osigurati:
- likvidnost i financijska stabilnost,
- jedinstveni standard usluge za potrošače,
- povoljnije povlačenje europskog novca za projekte vodoopskrbe i odvodnje.
Ovaj proces nije samo domaća odluka. To je i uvjet iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO 2021. – 2026.). Hrvatska se obvezala pred Europskom komisijom da će provesti reformu sektora i smanjiti broj isporučitelja, a ispunjenje te obveze izravno utječe na korištenje bespovratnih EU sredstava.
Posljedice za Primošten odvodnju kojoj je izdano ovo Rješenje
Rješenjem Ministarstva određeno je da:
- prestaje status javnog isporučitelja Primošten odvodnje,
- prestaje pravo naplate cijene vodnih usluga i naknade za razvoj,
- sva imovina, zaposlenici, ugovori i obveze prelaze na Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik bez naknade,
- Uprava Primošten odvodnje mora u roku 30 dana predati bilance, popis imovine, ugovore o radu, podatke o sudskim sporovima i ostalu dokumentaciju,
- odluke lokalne skupštine ili nadzornog odbora više nemaju pravnu snagu i provedba pripajanja obvezna je neovisno o njihovom stajalištu.
Pravna zaštita i sporovi
Protiv ovakvog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu. Time je lokalnoj samoupravi ostavljena jedina pravna mogućnost pokušati osporiti zakonitost postupka pred sudom i to je ono što je Stipe Petrina, načelnik Primoštena, obećao napraviti.
Za Primošten ovo znači gubitak vlastitog komunalnog poduzeća za odvodnju i prijenos svega što je tvrtka imala i radila na šibenski Vodovod i to bez naknade.
Je li ovo ustavno?
Pitanje ustavnosti ovakvog zakona otvara ozbiljno pitanje državnog interesa i prava lokalne samouprave zajamčenih Ustavom. Dok država naglašava kako je riječ o javnoj usluzi od posebnog značaja, čije objedinjavanje osigurava ekonomičnost, stabilnost i povlačenje europskih sredstava, efektivno se jedinicama lokalne samouprave oduzima vlasništvo nad komunalnim poduzećima dekretom. Takav prijenos imovine mogao bi se tumačiti kao oblik eksproprijacije, što je prema Ustavu dopušteno samo u javnom interesu, ali uz pravičnu naknadu.
Ustavni sud bi u slučaju tužbe mogao preispitati razmjernost mjere i posebno pitanje prijenosa imovine bez naknade, no praksa pokazuje da takve pro-EU reformske zakone Sud dosad uglavnom nije rušio. Zato je izglednije da bi i ovdje prevagnuo argument javnog interesa i europskih obveza nad lokalnom autonomijom. Ono što je za nas građane na kraju najviše zabrinjavajuće je da se sutra može država sjetiti i nečeg drugog za preuzimanje. Sjetimo se samo Lex Todorića.
rjesenje_ministarstvo