Stari spremnici goriva ispod trga na Vanjskom: je li sve bilo po zakonu i zašto se to zapravo nije riješilo još 2017.?

Tijekom radova na rekonstrukciji trga na mjestu nekadašnje benzinske postaje u Šibeniku na Vanjskom koja se zatvorila 2017., sviju je iznenadilo da se spremnici goriva nisu nikad izvadili. Jesu li ti spremnici tada propisno sanirani i deaktivirani, ili su jednostavno ostali zakopani u dobrom starom “kom brige”?

Prema važećim propisima, to se ne može i ne smije zaboraviti. Kao što možete zamisliti ima cijela šuma zakona, regula i svega vezanog za gašenje jedne benzinske pumpe.

Zatvaranje benzinske postaje mora se provesti u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 78/15, 12/18, 118/18), Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) te Pravilnikom o skladištenju zapaljivih tekućina i plinova (NN 97/10). Ti propisi jasno nalažu da se podzemni spremnici goriva moraju isprazniti, dekontaminirati i ukloniti, ili ako fizičko vađenje nije moguće ispuniti inertnim materijalom, hermetički zatvoriti i o tome izraditi zapisnik. O svakom takvom postupku mora postojati dokumentacija ovlaštene tvrtke i obavijest Državnom inspektoratu.

Koja je izlika, zašto su ostavili zakopane spremnike, a i tko zna jesu li ih uopće pripremili kako spada.

Ako su spremnici bili svo ovo vrijeme pod zemljom, logično je pitati:

• Je li njihovo zadržavanje na toj lokaciji bilo odobreno rješenjem nadležnih tijela?
• Postoji li zapisnik o dekontaminaciji i odjavi spremnika?
• I možda najvažnije… Zašto se zapravo propisna sanacija nije napravila još 2017. godine, kada je pumpa prestala raditi, a prostor preuređen?

Takvi spremnici, iako prazni, predstavljaju potencijalni ekološki i sigurnosni rizik i smiju se ostaviti pod zemljom samo ako ih nije moguće iz nekog razloga izvaditi, što ovdje očito nije bio slučaj jer ih uredno vade 8 godina kasnije. Vremenom mogu korodirati, a ostaci goriva i taloga mogu dospjeti u tlo ili podzemne vode. U drugim gradovima u Hrvatskoj, slični su slučajevi doveli do skupih sanacija koje su plaćali građani, a ne tvrtke koje su spremnike ostavile.

U ovom slučaju Grad Šibenik i nadležni inspektorati trebali bi jasno odgovoriti:
je li tadašnja sanacija provedena u skladu sa zakonom, tko je za nju bio odgovoran, i postoji li službena dokumentacija koja potvrđuje da je sve učinjeno po propisima.

Jer ako nije, onda se ne radi samo o tehničkom propustu, nego o godinama nebrige koje su sada isplivale na površinu.