Šibenik dobiva Strategiju zelene obnove i to bez ijednog konkretnog projekta ili rješenja

Grad Šibenik objavio je nacrt Strategije zelene urbane obnove (SZUO) koji je trenutno na e-savjetovanju do 3. studenog. Radi se o opsežnom dokumentu od više stotina stranica koji izrađuje tvrtka Urbanex d.o.o. u sklopu reforme iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Ideja Strategije je pretvoriti Šibenik u “zeleni i otporni grad budućnosti”, no čitanjem dokumenta teško se oteti dojmu da se radi o još jednom općenitom planu punom europskih pojmova, a malo stvarnih rješenja za konkretne šibenske probleme.

Prema dokumentu, cilj je ojačati svijest građana o važnosti zelenih površina, kružnog gospodarenja prostorom i rješenja temeljenih na prirodi (NbS). U praksi, to znači više parkova, ozelenjavanje ulica, prenamjenu zapuštenih prostora i racionalnije korištenje zemljišta. No, iako Strategija nudi obilje analiza od klime do demografije nigdje se ne navodi ni jedna precizna lokacija, rok ni budžet za ijedan konkretan projekt.

Što Strategija kaže o Šibeniku

Prema službenim podacima, Grad Šibenik ima 42.599 stanovnika, od čega 73% živi u samom gradu, dok su ruralna i otočna područja gotovo prazna. Indeks starenja iznosi čak 189,4, što znači da na svakih 100 mladih dolazi gotovo 190 starijih osoba. Ovakva struktura stanovništva, upozorava dokument, ozbiljno prijeti daljnjem gospodarskom i demografskom razvoju.

Grad se prostire na gotovo 400 km², ali se stanovništvo i gospodarske aktivnosti koncentriraju na uski pojas uz obalu, dok je unutrašnjost sve praznija i tužnija. Gustoća naseljenosti u gradu iznosi 706 stanovnika po km², dok u unutrašnjosti pada na tek 17 stanovnika po km². Takva prostorna neravnoteža, zajedno s oslanjanjem na turizam, prema Strategiji, čini Šibenik ranjivim na klimatske i ekonomske šokove.

U dokumentu se navodi i da je grad u vrlo visokom riziku od požara otvorenog tipa, što potvrđuju iskustva iz požara u Dubravi 2019., a ističu se i rizici toplinskih valova, suša i poplava. Prema projekcijama, prosječna godišnja temperatura porast će do 2 °C do 2070. godine, a broj dana s ekstremnim vrućinama povećat će se za 20-ak godišnje.

“Zelena infrastruktura”, brownfielodvi i stvarnost betona

Strategija predviđa stvaranje mreže “zelenih i plavih koridora”, integraciju prirodnih rješenja u gradske prostore i obnovu zapuštenih zgrada. Spominju se i tzv. brownfield lokacije unutar GUP-a što su bivše industrijske, vojničke ili infrastrukturne zone koje su danas zapuštene ili nedovoljno iskorištene, a koje bi se, prema Strategiji, mogle prenamijeniti u zelene površine. No nigdje nije navedeno koje su to točno lokacije, niti tko bi te projekte financirao i provodio.

Dokument ističe da su građani u anketi (318 ispitanika) pokazali interes za uređenje zelenih površina, ali i slabu upoznatost s pojmovima poput kružnog gospodarenja prostorom. Najčešći oblik spremnosti na sudjelovanje bio je dobrovoljno uređenje parkova i javnih površina. Drugim riječima, građani su spremni volontirati, ali Strategija ne spominje kako će im Grad u tome pomoći i hoće li.

Europska terminologija, lokalna praznina

Velik dio Strategije bavi se prepisivanjem europskih direktiva, uredbi i definicija. Spominju se ciljevi poput “nema neto gubitka zelenih površina do 2030. godine” i “najmanje 10 % gradskog područja pod krošnjama stabala”. No, nigdje nema plana kako to Šibenik namjerava postići.

Iako se dokument poziva na NPOO i EU strategije, nema ni jednog konkretnog prijedloga projekta koji bi građani mogli prepoznati: ni jednu uličicu, park, trg ili išta što će se stvarno obnoviti. Sve ostaje na razini analitičkih podloga, integrativnih pristupa, strategijskih smjernica i sličnih nesnosnih buzzwordova.

Lijepo sročeno, ali bez promjene

Ako se iz Strategije uklone reference na EU dokumente i tehničke izraze, ostaje dojam da je Šibenik dobio još jedan planski dokument koji više služi formi nego stvarnoj promjeni. Grad koji se već godinama bori s prenapučenom obalom, zapuštenom unutrašnjošću i sve skupljim životom trebao bi dobiti konkretne akcijske planove, a ne još jedno „vizionarsko“ poglavlje u ladici.

Umjesto novih fraza o „otpornosti, kružnosti i održivosti“, građani bi radije znali hoće li se konačno urediti derutni kvartovi, zasaditi nova stabla, riješiti odvodnja i spriječiti poplave. Sve dok odgovori na ta pitanja ne budu dio plana, zelena obnova Šibenika ostat će samo zelena na papiru.