Gomila komunalnog prihoda od Danila i Birnja, a Grad mještanima: za nogostup nije dosta

Piše: Marijana Kljaić

Kad i nogostup mora opravdati investiciju

Stanovnici Danila Birnja ovih su dana dobili vrijednu lekciju iz moderne lokalne samouprave. Nakon što su zatražili nogostup kako djeca, stariji i ostali mještani ne bi svakodnevno igrali ruski rulet hodajući uz cestu, stigao je odgovor Grada Šibenika.

Ukratko: nogostup će biti kada selo zaradi dovoljno novca.

Drugim riječima, sigurnost građana nije pitanje života i zdravlja, nego poslovnog plana.

Dakle, ako želite mirnije spavati i pustiti dijete da prijeđe cestu bez oporuke u džepu, potrebno je najprije povećati prihode. Otvorite apartmane, sagradite nekoliko vila s bazenima, organizirajte wine tasting i možda, uz malo sreće, jednog dana dobijete i 20 centimetara betona uz cestu.

Vjetar puni proračun, ali ne i nogostup

Naravno, posebno je dirljivo što se ovo objašnjenje odnosi na selo iznad kojeg se ponosno okreću vjetrenjače. Dok turbine neumorno proizvode energiju i pune gradski proračun s preko stotinu tisuća eura godišnje, mještani i dalje proizvode adrenalin svaki put kad zakorače na cestu. Vjetrenjače, očito, imaju veću zaštitu od ljudi.

Grad pritom s određenim ponosom ističe da je kroz cijelo naselje postavio “propisnu prometnu signalizaciju” , kao da prometni znakovi imaju čarobnu sposobnost odmaknuti djecu od automobila koji jure cestom. Nogostupa nema, uspornika nema, stvarne zaštite nema ali znakovi su tu, pa se problem, barem na papiru, može smatrati uredno označenim.

„U konačnici i uprihodovani komunalni doprinos i naknada”

U dijelu odgovora koji potpisuje pročelnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Joško Jurić, Grad otvoreno objašnjava o čemu sve ovisi izgradnja nogostupa:

„Izgradnja dva puta po 3 kilometra nogostupa duž naseljenog dijela ovisi o nizu faktora kao što su prioriteti mjesnog odbora, imovinsko-pravni odnosi, a u konačnici i uprihodovani komunalni doprinos i naknada na tome području.”

Mještanima je dakle javno priopćeno ono što su već naslutili: nogostup ovisi o tome koliko je područje uplatilo u gradski proračun. Pa pogledajmo koliko je to.

Koliko je područje stvarno uprihodilo

Iznad Danila i Birnja okreću se turbine dva vjetroparka. Vjetropark Danilo (RP Global) Gradu je, prema podatcima Grada o kojima smo pisali ranije, u zadnjih desetak godina donio preko 650.000 eura. Drugi, vjetroelektrana Crno Brdo tvrtke TEC Obnovljivi izvori d.o.o., u pogonu je od kolovoza 2011. s procijenjenom godišnjom proizvodnjom od 22 milijuna kWh (podatak iz revizorskog izvješća društva za poslovnu godinu 2023./2024.). Za TEC od Grada još nismo dobili točne uplate, ali ih je moguće okvirno procijeniti: uz zakonsku naknadu od 0,01 kn po isporučenoj kWh (otprilike 0,00133 eura nakon prelaska na euro), propisanu Odlukom NN 84/13, ispada oko 29.000 eura godišnje, odnosno okvirno između 425.000 i 450.000 eura za 14 godina rada. Riječ je o aproksimaciji na temelju procijenjene proizvodnje, a ne o službenom podatku Grada.

Uz to, obje tvrtke plaćaju i mjesečnu komunalnu naknadu te vodni doprinos kao i svaki drugi obveznik (RP Global, prema podatcima Grada, 608,78 eura komunalne naknade i 113,04 eura za uređenje voda mjesečno), uz jednokratne komunalne doprinose pri izgradnji. Sve zajedno, preko milijun eura naknade samo s ovog područja.

Po doslovnoj logici koju je sam Grad postavio, da nogostup ovisi „u konačnici i o uprihodovanom komunalnom doprinosu i naknadi na tome području”, područje Danila i Birnja imalo bi pravo ne na jedan, nego na cijelu seriju nogostupa, pješačkih prijelaza i čekaonica. Umjesto toga, mještani su dobili propisne prometne znakove i pisanu obavijest da cestu mogu prijeći i tamo gdje pješački prijelaz nije ucrtan.

Sastanak koji je odnio vjetar

Gradonačelnik Željko Burić najavio je sastanak s predstavnicima Mjesnog odbora Biranj. Mještani su s razlogom očekivali barem kratku informaciju o zaključcima i eventualnim konkretnim koracima. No očito taj sastanak se nikad nije dogodio, a gradonačelniku svakako nije nepoznanica davati lažna obećanja.

Kad su građani naknadno zatražili informacije o tome što je dogovoreno, grad ne odgovara, a predsjednik vijeća MO Biranj na žalost ni nema postojeći mail na koji mu se može postaviti pitanje.

Djeca još nisu proračunska stavka

Možda je problem u tome što pješaci još nisu dovoljno profitabilni. Kad bi svako dijete putem do autobusne stanice generiralo komunalni doprinos, nogostup bi vjerojatno bio gotov do kraja mjeseca. Ovako, djeca samo hodaju. A hodanje, nažalost, nije proračunska stavka. Vjetrenjače jesu, već četrnaestu godinu zaredom, s preko milijun eura uplaćenih s ovih brda. Ali izgleda ni to nije onaj pravi novac koji se vidi na asfaltu.

Tehnički se može i bez zaštite

Sve u svemu, stanovnici Danila Birnja dobili su jasnu poruku: ako želite osnovnu sigurnost, prvo morate dokazati da se isplatite. To što su, brojkom od preko milijun eura iz vjetroparkova iznad sela, to već uvjerljivo i dokazali, očito ne ulazi u istu računicu.

Grad je pritom velikodušno objasnio da se cesta može prijeći i tamo gdje nema pješačkog prijelaza. To je otprilike kao da vam kažu da padobran nije obvezan jer se iz aviona tehnički može iskočiti i bez njega.

U tom duhu, možda je najpraktičnije da mještani sami kupe kantu bijele boje i nacrtaju zebru ondje gdje im je najpotrebnija. To bi, po svemu sudeći, moglo biti brže od službene procedure, a možda bi se takva građanska inicijativa jednog dana mogla priznati i kao komunalni doprinos.

Kako preživjeti do daljnjega

Dok nogostup čeka bolja vremena i povoljnije proračunske okolnosti, mještanima se savjetuje sljedeće:

Prije izlaska na cestu provjeriti stanje gradskih financija.
Djecu opremiti reflektirajućim prslucima i malim kalkulatorom za izračun komunalnih davanja.
Za dodatnu sigurnost razmotriti postavljanje vlastite mini-vjetrenjače u dvorištu.
Od Grada zatražiti specifikaciju u što je točno uloženo preko milijun eura uplaćenih iz vjetroparkova iznad sela.
Po potrebi nabaviti kantu bijele boje i samostalno označiti pješački prijelaz.

Život prema cjeniku

U Danilu Birnju život možda nema cijenu, ali nogostup, po svemu sudeći, ima. I premda su mještani u proračun već utisnuli preko milijun eura iz vjetroparkova iznad sela, ta cijena, izgleda, još nije dosegnuta.