906.435 eura za uljaru: cijenu Tribunj lako plaća, pravo je pitanje što dobiva

Spor oko ovlaštenja, ponude i „ispravka tiskarske greške” kod kupnje tribunjske uljare obradili smo u zasebnom članku. Ovdje se bavimo financijskim pitanjem: može li proračun Općine Tribunj, sredine s oko 1.500 stanovnika, podnijeti izdatak ovog reda veličine? Odgovor se može provjeriti u godišnjim financijskim izvještajima same Općine za posljednjih pet godina, od 2021. do 2025. Iznosi za 2021. i 2022. preračunati su iz kuna u eure po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,5345 HRK.

Uz čisto računsko pitanje stoji i ono načelno. Kupnjom uljare Općina ne preuzima cestu, vodovod ili javnu zgradu, nego proizvodni pogon koji namjerava i sama voditi, čime ulazi u komercijalnu djelatnost na tržištu na kojem već posluju privatne tvrtke i zadruge i postoji oštra konkurencija u županiji.

Kad jedinica lokalne samouprave proračunskim novcem uđe u posao, poslovni rizik prestaje biti privatan: eventualni gubitak ne snosi poduzetnik nego svi porezni obveznici Općine, dobit je neizvjesna, a javni pogon izravno konkurira privatnima, a iz pozicije privatnog investitora, općina ima naizgled “beskrajno” novca i nikad neće moći konkurirati. Otvara se i pitanje vodi li općina takav pogon stručno i po tržišnim, a ne političkim mjerilima. Ništa od toga kupnju ne čini nedopuštenom, ali znači da se ona ne opravdava sama po sebi, nego konkretnim računom isplativosti i jasnom odlukom vijeća.

Koliko je 906.435 eura za općinu te veličine

Redovni godišnji prihodi poslovanja Općine u 2025. iznosili su 3,32 milijuna eura. Ponuda od 906.435 eura predstavlja oko 27% tog iznosa, a gornja granica od 1.800.000 eura iz spornog „ispravka” čak 54%. Riječ je, dakle, o jednom od najvećih pojedinačnih izdataka koje bi Tribunj uopće mogao preuzeti u jednoj godini. Na prvi pogled to djeluje kao zalogaj prevelik za općinski proračun.

Tribunj ima rezerve

Slika se mijenja kad se pogleda kako Općina posluje. U svih pet godina prihodi poslovanja bili su veći od rashoda poslovanja, s operativnim viškom između 0,9 i 1,46 milijuna eura godišnje. Taj se višak gomilao, pa je raspoloživi preneseni višak na kraju 2025. iznosio 2,07 milijuna eura. To je 229% ponude za uljaru. Suština je da bi Općina, barem prema brojkama, ponudu od 906.435 eura mogla u cijelosti pokriti iz već prikupljenog viška, bez zaduživanja, i pritom zadržati više od milijun eura rezerve. Iznos nije sitniš za sredinu ove veličine, ali nije ni izvan njezina dosega.

Tribunj stoji bolje od mnogih usporedivih općina, što ne čudi za izrazito turističku sredinu, no izvještaji pokazuju i disciplinirano poslovanje: rashodi ne prelaze prihode, dug je nizak, a višak raste. Općina koja iz godine u godinu odvaja gotovo milijun eura više nego što potroši ima prostora za veliki jednokratni izdatak na način na koji ga zadužena sredina bez rezervi ne bi imala.

Novac je doista na računu, a dug je malen

Raspoloživi višak je računovodstvena kategorija, pa je pošteno provjeriti stoji li iza njega stvarni novac. Bilanca Općine za kraj 2025. pokazuje da uglavnom stoji: na računima i u blagajni bilo je 1,71 milijuna eura gotovine. Istodobno su ukupne obveze Općine iznosile svega 0,44 milijuna eura, od čega 0,34 milijuna otpada na kredite i zajmove, a ostatak na tekuće obveze prema dobavljačima i za plaće. Tribunj, dakle, nije zadužena općina koja bi kupnju morala financirati novim kreditom; raspolaže gotovinom višestruko većom od cjelokupnog duga i uljaru može isplatiti iz vlastitih sredstava, bez novog zaduživanja.

Druga strana iste brojke je da je riječ o jedinoj većoj rezervi koju Općina ima. Za usporedbu, u nabavu nefinancijske imovine, dakle u ceste, vodovod, javne površine i zgrade, Tribunj je u posljednjih pet godina ulagao između 0,35 i 1,11 milijuna eura godišnje, u prosjeku oko 0,74 milijuna, a u 2025. nešto manje od 0,65 milijuna. Ponuda od 906.435 eura time premašuje cjelokupnu prošlogodišnju investicijsku potrošnju Općine. Uljaru Općina može platiti, ali ne usput: kupnja troši veći dio petogodišnje ušteđevine na jednu imovinu, a taj se novac onda jednu ili više godina ne može upotrijebiti za ostale komunalne projekte. Novac postoji, ali nije bez cijene.

Što Općina zapravo kupuje

Kupovna cijena je tek jedna strana računa, a druga je što Općina za nju dobiva. Odlukom se kupuju nekretnine, zemljište i zgrade Poljoprivredne zadruge „Tribunj”, a ta je zadruga prema sudskom registru u stečaju od 2012., bez zaposlenih i s gubitkom u poslovanju. Samu preradu u tim zgradama vodi zasebna privatna tvrtka, dosadašnji najmoprimac koji je u pogonu od 2015. i koji je pokrenuo niz sporova tvrdeći da je dio imovine njegov. Za 906.435 eura Općina tako osigurava lokaciju i objekte, a što od opreme i samog posla uistinu prelazi na nju ovisi o ishodu tih sporova. Skupština vjerovnika zakazana je za 12. lipnja 2026.

I kad se vlasništvo razriješi, kupnja proizvodnog pogona nije isto što i kupnja ceste ili vodovoda. Prerada maslina je sezonska, berba traje od listopada do prosinca, pa pogon radi intenzivno nekoliko mjeseci, a fiksne troškove nosi cijelu godinu; vođenje uljare na tržištu trajna je obveza čiji rezultat ovisi o urodu i o tome tko pogon vodi. Sama je kupnja, gledano kroz proračun, u dosegu Općine, a ponuda je čak manja od raspoloživog prenesenog viška. Ali koliko bi pogon stajao Općinu iz godine u godinu, izvještaji do 2025. ne mogu reći jer Tribunj uljaru dosad nije vodio. Presudni dokumenti, plan poslovanja pogona i procjembeni elaborat iza početne cijene od 725.000 eura, u javnoj raspravi zasad nisu predstavljeni.