„Gdje je kraj tom ludilu?”: Baranović o plovilima i plutačama koje „neće biti mukti”, Rak kaže da sidrišta određuje plan
Uz koncesiju za sidrište u uvali Magarna na Zlarinu potpredsjednik Županijske skupštine Petar Baranović (SDP) na 2. sjednici 3. srpnja 2025. rekao je da je pobornik uređenih sidrišta, ali je pitao do kojih granica Županija kani primati nova nautička plovila: koliko ih se tisuća „vrzma po akvatoriju Šibensko-kninske županije, gdje je kraj tom ludilu?” Kapaciteti suhih vezova i luka nautičkog turizma, tvrdi, ne odgovaraju strateškim dokumentima, a „radimo, po mom osobnom mišljenju, stihijski”. Pročelnica Martina Rak odgovorila je da lokacije sidrišta određuje prostorni plan, pa to „nije stihijski”.
Baranović je upozorio i da gdje god dođu plutače s naplatom, domaći ljudi s malim barkama ostaju bez mjesta za sidrenje: „Te plutače neće biti mukti.” Tražio je da se dio lokacija ostavi domicilnom stanovništvu. Župan Paško Rakić rekao je da i on ima dojam da sidrišta ima „možda čak poprilično” i ponudio objedinjeni pisani odgovor Županije, lučke uprave i turističke zajednice. Koncesija je prihvaćena s 21 glasom za i dva suzdržana.
Transkript videa
Petar Baranović, potpredsjednik Županijske skupštine ŠKŽ: I nešto što dajem ovome domu na razmišljanje i aktualnoj županijskoj izvršnoj vlasti, gospodinu županu, njegovom zamjeniku, njegovim stručnim suradnicima, pročelnicima, a to je: do kojih granica kanimo primati nova nautička plovila u ovaj akvatorij? Da li uopće stručne službe ovog trenutka mogu izaći iza ovu govornicu i meni odgovoriti na pitanje koliko se tisuća plovila nautičkog turizma vrzma po akvatoriju Šibensko-kninske županije, gdje je kraj tom ludilu? Brojku sigurno ne znate, nitko ih pobrojao nije. Kapaciteti suhog priveza, odnosno suhog odlaganja plovila i vezova instaliranih u lukama nautičkog turizma su već toliki da ne korespondiraju proporcionalno s predviđenim kapacitetima, odnosno s dokumentima strateških karakteristika koji definiraju nautički turizam. Znači, da budem hrvatski, ja sad u cipelu broj 37 guram u moju težačku nogu broj 46. Dame i gospodo, suočit ćemo se vrlo brzo, brže nego što mislimo, zapravo se već suočavamo s posljedicama toga ludila. Ova kuća i županijsko vodstvo moraju definirati koliko plovila može biti u Šibensko-kninskoj županiji, a onda sukladno tome planski moramo definirati koliko nam takvih sidrišta, kao što je ovo Magarni, treba. Po kojim uvjetima ćemo ta sidrišta davati u koncesiju, odnosno koje standarde želimo u zaštiti morskog ekosustava postići. Radimo, po mom osobnom mišljenju, stihijski. Volio bih da me netko demantira s kontraargumentima, čisto sumnjam da hoće. Ja vam sad skrećem, kao ljudima koji su preuzeli u ovom mandatu odgovornost, da razmislite o ovome što radimo. Jako je lijepo u sezoni pobrati novce u turizmu, ali ukoliko to budemo radili bez pameti i bez glave, račun će plaćati naši unuci od kojih smo posudili ovaj prostor i ovo vrijeme.
Martina Rak, pročelnica za pomorstvo, promet i otočni razvoj: A što se tiče gdje će biti sidrišta, na neki način nije stihijski, odnosno netko dođe i kaže: "Ja bih tu ili tu", sve definira prostorni plan. Kako su sad u tijeku, ajmo reći, izrade i gradskog i županijskog prostornog plana, to je i prilika da se, ajmo reći, odredi gdje se žele ubuduće sidrišta. Jer i sve koncesije koje jesu trenutno aktualne, ukoliko se u prostornom planu ukine, samim time će i prestati sidrišta.
Petar Baranović, potpredsjednik Županijske skupštine ŠKŽ: E sad, dolazi, dolaze plutače u Magarnu, pa će doći sutra u uvalu Dobru, pa će doći u onu tamo uvalu, pa su došli na Kakanj, pa su došli u Munu, pa su... Di god dođu plutače i koncesionar s pravom naplate, prestaje mogućnost za naše ljude da se privežu i sidru sa svojim malim barkama, ukoliko nisu spremni se privezati na plutaču i platiti. Svi znamo kakve cijene imamo u turističkoj usluzi. Te plutače neće biti mukti. Cijena priveza na plutače će biti prilična. Koncesionaru neće ići u pirju da mu dođem ja s kaićem od 6 metara i privežem se i platim za 6 metara, ako mu čeka jahta koja ima 14 metara i koja će po logici stvari platiti 2 ili 3 puta veći privez. To vam govorim da sagledate potrebu da jedan dio lokacija ostavimo domaćem, domicilnom stanovništvu, da se ljudi mogu otići okupati, otići na more, odvesti svoju djecu, da im ne bude more sutra nedostupno, što stotinama godina nije bio slučaj. Otkad smo mi kao Hrvati došli na ove prostore, oduvijek smo imali kontakt s morem, potrebu da budemo na njemu i pravo da budemo na njemu. Polako povlačimo poteze koji nas vode u situaciju da će našim ljudima morski prostor postati teško dostupan. Pa vas molim da u planiranju stručnih službi, u formiranju prostornih planova, povedemo računa o tome, o toj dimenziji, tom problemu.
Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške.
