Jedan vodokotlić, 30 eura za sve stanare: Slavica traži lakše pojedinačne vodomjere, Štrkalj se poziva na zakone
Vijećnik Ivan Slavica na 5. sjednici Gradskog vijeća 18. ožujka 2026. upozorio je da nakon poskupljenja vode „za oko 62%” stanari zgrada i dalje dijele gubitke susjeda, jer Vodovod i odvodnja za pojedinačne vodomjere traži suglasnost svih suvlasnika. „Primjerice, samo jedan neispravan vodokotlić može ispustiti do 10 kubika vode, što prema važećem cjeniku iznosi oko 30 eura dodatnog troška koji se zatim dijeli na sve stanare”, rekao je. Predložio je prag od više od 50% suvlasnika prema udjelu. Direktor Vodovoda Zvonimir Štrkalj odgovorio je da to uređuju zakoni o vodama, vodnim uslugama i vlasništvu te opći uvjeti, pa se pojedinačni vodomjeri ugrađuju tamo gdje se suvlasnici dogovore i gdje je to tehnički moguće.
Nove zgrade, kaže Štrkalj, projektiraju se tako da svaka uporabna cjelina ima svoje mjerilo. Na prijedlog o pragu od 50% nije izravno odgovorio.
Isječak je iz snimke sjednice: 5. sjednica Gradskog vijeća, 18. ožujka 2026. (pregled i cijela snimka). Ostali isječci s te sjednice: 5. sjednica Gradskog vijeća, 18. 3. 2026..
Transkript videa
Ivan Slavica, vijećnik: Nedavnim povećanjem cijene vode za oko 62% izvršen je popriličan udar na džep stanovnika Šibenika. No, građane koji žive u stambenim zgradama muči i to zašto vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik i dalje zahtijeva 100% suglasnosti svih suvlasnika za uvođenje obračuna potrošnje prema pojedinačnim vodomjerima u stambenim zgradama. U praksu je takva suglasnost vrlo teško prikupiti jer se odnosi na suvlasnika, jer se odnosi suvlasnika često složeni. Dio vlasnika nije fizički prisutan, a razne administrativne situacije dodatno otežavaju cijeli postupak. Zbog toga u mnogim zgradama odgovorni stanari i dalje kroz zajednički račun plaćaju gubitke nastale zbog nebrige pojedinih suvlasnika curenjem instalacija, neispravnim vodokotlićima i slično. Primjerice, samo jedan neispravan vodokotlić može ispustiti do 10 kubika vode, što prema važećem cjeniku iznosi oko 30 eura dodatnog troška koji se zatim dijeli na sve stanare. Stoga pitam zašto se ne razmotri razumniji prag suglasnosti, primjerice većina suvlasnika prema udjelu u kvadraturi više od 50%, što je standard za mnoge druge odluke u suvlasništvu i praksa u brojnim gradovima. Time bi se građanima omogućilo da dugoročno plaćaju vodu prema stvarnoj svojoj potrošnji, potaknulo bi se održanje instalacija i smanjilo nepotrebno rasipanje vode, u skladu s načelom"plati koliko koristiš". Napominjem da bi stanari koji ne žele pojedinačna mjerila i dalje mogli ostati na zajedničkom obračunu, dok bi ostalima bilo omogućeno plaćanjem prema vlastitoj potrošnji, bez štete za vodovod, a uz pozitivan učinak na pravednost i ekologiju.
Zvonimir Štrkalj, direktor Vodovod i odvodnja d.o.o.: Ovo pitanje što ste postavili, dakle, to je regulirano Zakonom o vodama, Zakonom o vodenim uslugama i našim općim uvjetima. Dakle, i podredno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na suvlasnicima zgrade u tim slučajevima da se dogovore o načinu naplate i obračuna cijene vodne usluge. Kod nas je to slučaj da imamo, kad su u pitanju nove zgrade, one se projektiraju i grade na način da svaka uporabna cjelina ima svoj sat, svoje mjerilo, i tu u pravilu nema problema. Međutim, tamo gdje imamo stanare gdje se ne mogu sami dogovoriti, ovaj naš pravilnik, odnosno opći uvjeti poslovanja i svi zakoni ne dopuštaju tako. U slučaju da se oni dogovore, gdje imamo i takvih slučajeva, onda obračun ide na način, ako to tehničke mogućnosti dozvoljavaju, da se ugradi vodomjer za svaku uporabnu cjelinu i na taj način se obračunava cijena vode, odnosno računi za isporučenu vodu.
Transkript je izrađen strojno iz snimke sjednice i može sadržavati pogreške.
