Da li je Trokut s ovakvim cijenama osuđen na propast?

ŠibenikIN je pitao Dijanu Mudrinić, novu direktoricu Trokuta kolika je zapravo zainteresiranost za radne prostore u Trokutu. Odgovor glasi da je 20-ak ljudi ih uopće kontaktiralo i interesiralo se, ali ne da se netko i obvezao.

Već smo pisali o ovome, cijena “coworking” prostora za startupe je prilično visoka, čak i skuplja nego što bi na tržištu mogli naći neki stan s optikom, jer se hvale da imaju superbrzi internet. U ovaj projekt je utučeno 27 milijuna kuna (od toga 20 EU, ostatak Grad). To je klasičan problem naše politike, utučeni su pusti novci, a zapravo se pokazalo da ne znaju uopće što digitalnim nomadima treba, a ni startupima u IT sektoru. Ne, ne treba ti zgrada s brzim internetom (brzi internet dobiješ bez problema i u svom stanu), i da plaćaš tisuće kuna za nešto što možeš obavljati u mudantama u spavaćoj sobi ili kuhinji dok ti se posao ne pokrene. Kad ti konačno i krene i spreman si još ljudi unajmiti, onda ćeš na tržištu vjerojatno naći povoljnije, a ne da se u jeftinijim varijantama moraš tornjati do 6 popodne.

Uz Dijanu Mudrinić, zaposlit će se još četvero ljudi. Kako sad stvari stoje Trokut će biti fijasko, jer su pohlepno nabili cijenu kao da je stvar privatne investicije, a ne projekt financiran javnim novcem za javno dobro. Dok god drastično ne snize cijene, Trokut će biti u najboljem slučaju – poluprazan. Evo što smo pisali u šestom mjesecu kad su prvotno objavili cijene.