Imperij uzvraća udarac! Grad u odmazdi prljavi veš druge strane pušta da se zrači

Ovo je prekrasno za čitati, kad se odjednom prljavo rublje vješa po tiramolima. Sve je to jako lijepo napisano, gradska Uprava tvrdi da je zapravo dvojac tu kriv za sve i da se bune na dio betonizacije što su sami stavili po projektu! Tvrde također da se nisu pojavljivali uopće na gradilištu i da su bili nedostupni za ikakve dogovore.

Gradska vlast je prilično dobro potukla sve optužbe originalnih autora idejnog projekta tvrđave sv. Ivane. Jednu stvar u svom opsežnom odgovoru zapravo nisu uopće spomenuli, zašto ignoriraju nadležni Trgovački sud? Promatraču sa strane se čini da su se zapravo još prije Grad i projektanti isvađali oko nečega (svi znamo čega), a da je tek sad svađa eskalirala i počeli su se preko medija svađati. Pratite dalje, sigurno će biti i oštri odgovor druge strane.

Prenosimo odgovor Grada u cijelosti:

„Voljeli bismo napisati da smo iznenađeni medijskim istupom gospodina Ilekovića. Nažalost, sve  napisano se uklapa u način komunikacije koju Grad Šibenik, zajedno s partnerima na projektu „Revitalizacija područja Tvrđave sv. Ivana“, izvođačima i šibenskim konzervatorima doživljava u proteklih nekoliko godina od strane navedenog zagrebačkog arhitekta. 

Za početak, navodna „betonizacija“, kako se navodi u tekstu, je u naravi podzemna struktura u temeljima tvrđave koja će biti zatrpana zemljom i preko koje će biti posađeno zelenilo. Ti objekti neće biti vidljivi nego će se nalaziti pod zemljom. Radi se o edukacijskom dječjem centru (Kid’s Lab2) kojeg smo javno predstavili još 2014. godine.  Iznad njega će biti posađen zeleni labirint kao interaktivno dječje igralište. Gospodin Ileković to jako dobro zna budući da je upravo on izradio projekt.  Nejasno je zašto sada odjednom taj isti projekt naziva „betonizacijom tvrđave“.

Štoviše, izmjenama i dopunama projekta Grad Šibenik je inzistirao na smanjenju količine betona koje je prvotno predložio arhitektonski ured Vulin i Ileković. 

Također, ostaje nejasno zašto je, kako sam navodi u članku, organizirao ‘špijunske’ akcije (ilegalnog?) zračnog snimanja tvrđave, umjesto da se konačno pojavi na gradilištu i osobno uvjeri u tijek radova. Unatoč brojnim pozivima i molbama, zagrebački arhitekti ureda Vulin i Ileković d.o.o. niti jednom nisu službeno obišli gradilište. Općenito, izbjegavali su uopće dolazak u Šibenik te su se sva pitanja i odgovori morali rješavati u Zagrebu.

Nadalje, tvrdnje koje navodi u članku, da ga je Grad želio istisnuti iz projekta, nisu istinite. U proteklih šest godina od navedenog ureda je naručena izrada idejnog rješenja, glavnog projekta, izmjene i dorade izvedbenog projekta, uređenje interijera i kontaktnog prostora oko odašiljača.  Za navedene aktivnosti autorima je isplaćeno preko 860 tisuća kuna honorara. Nakon toga im je ponuđen posao projektnog nadzora u vrijednosti od 90 tisuća kuna čime bi se ukupan iznos popeo na nešto manje od milijun kuna. Možda je uglednim zagrebačkim arhitektima milijun kuna za takav posao malo, ali u gradskim okvirima to je ogroman novac i znak da se s nekim zaista želi ostvariti suradnja. Kakva bi bila korist od promjene projektanta u samom finišu, nakon uloženih stotina i stotina tisuća kuna? 

Nije točno ni da su problemi u suradnji nastali prilikom ugovaranja projektnog nadzora. Oni su započeli već pri izradi projektne dokumentacije. Od strane izvođača radova i Konzervatorskog odjela u Šibeniku upućen je velik broj prigovora na manjkavost projektne dokumentacije zbog čega izvođači nisu mogli početi s radom. Jedan od najvećih nedostataka bio je što nije isporučen projekt postojećeg stanja bedema, njihove sanacije kao i sanacije arheoloških nalazišta, niti je napravljena snimka stanja. 

Prema  nacrtima dostavljenim od strane projektanta Ilekovića, zbog izgradnje lifta rušili bi se  dijelovi bedema, a temelji objekata bi „visjeli u zraku“ i do 3 metra (?!). Ukupno je  dostavljeno tridesetak primjedbi koje su proslijeđene autorima na doradu. 

Unatoč brojnim pozivima da se dostavi kompletna dokumentacija te uklone uočeni nedostaci, autor projekta to nije učinio. 

Radovi su kasnili mjesecima, rokovi su tekli, a zbog autorskih prava nisu angažirani drugi suradnici.  O kakvom se načinu suradnje radi, možda najbolje govori primjer kada smo, nakon svih isplaćenih honorara, morali potpisati dodatak ugovoru za izradu (isprint) još jedne obične kopije mape u iznosu od 4.900 kuna. Prilikom komunikacije moralo se voditi računa o svakom slovu, pa čak i napominjati da se mape printaju u boji, jer se događalo da se  dostavljaju u  crno – bijeloj verziji koja je neupotrebljiva izvođačima radova. Napominjemo i da je dio isporučene dokumentacije izrađen na nelegalnom softveru zbog čega je Grad Šibenik imao dodatnih problema te je morao taj dio dokumentacije iznova napraviti i dodatno platiti. 

Unatoč narušenom povjerenju, no poštujući prava autora, navedenom uredu je ponuđena suradnja za projektni nadzor. Nadali smo se i da će se time uspostaviti kvalitetniji kontakt između projektanta, konzervatora i izvođača.  Važno je napomenuti – svi ugovori su potpisani na temelju njihovih dostavljenih ponuda, a u skladu s proračunom projekta i Zakonom o javnoj nabavi. Između ostalog, takav je bio i prijedlog ugovora o projektnom nadzoru. Opis posla i proračun su bili zadani EU projektom i jasno im je dano do znanja da od toga ne smijemo odstupati. Dostavili su ponudu koju je Grad  prihvatio, ali su se kasnije predomislili, te naknadno krenuli postavljati nove uvjete. 

Kako bismo im izašli ususret i smanjili troškove, predložili smo da budu prisutni na sastancima jednom mjesečno ili čak da imenuju lokalnog suradnika koji bi dolazio na sastanke u njihovo ime. Dakle, njihova tvrdnja da im je ponuđeno 100-200 kuna po sastanku je  još jedna neistina. Budući da su arhitekti Vulin i Ileković odbili suradnju, a projektni nadzor smije obavljati samo autor, navedeni posao nije povjeren nikome. To je stvorilo dodatne probleme u realizaciji projekta.

Zbog svih navedenih problema, Grad Šibenik je arhitekta Zorana Popovića angažirao kao tehničkog savjetnika za četiri EU projekta koji su u tijeku. Njegova zadaća je da na vrijeme uoči i upozori na bilo kakve nedostatke i manjkavosti u projektnoj dokumentaciji kako bi se u budućnosti izbjegle ovakve situacije. 

Grad Šibenik je realizirao brojne EU projekte i svi su završeni uspješno. Nikada nitko nije dovodio u pitanje realizaciju projekta na način kako to rade Vulin i Ileković. Ne možemo se oteti dojmu da, koristeći institut autorskih prava, a računajući na trajanje sudskih postupaka koji su u tijeku i sve kraće rokove za izvedbu projekta,  Grad Šibenik žele dovesti u situaciju da pristane na nemoguće uvjete.

Dokaz je i zadnja ponuda arhitekata u kojoj, za povlačenje tužbe i posljedično privremene mjere, od Grada Šibenika traže preko milijun kuna odštete za autorska prava uz uvjet da oni i dalje zadrže pravo izbora osobe koja će nastaviti rad na projektu u njihovo ime. Takav prijedlog Grad ne može  prihvatiti kao ozbiljnu ponudu i želju za rješavanjem problema. 

Iskreno nam je žao što je do ovoga došlo. Bili smo zaista zadovoljni što će revitalizaciju Tvrđave sv. Ivana potpisati renomirani hrvatski arhitektonski par te smo se nadali uspješnoj suradnji. Uloženo je  puno vremena, truda i novca, ali dobiveni materijali nikad nisu odgovorili zadatku.

Zaista uvažavamo lik i djelo arhitektonskog ureda Vulin i Ileković, ali postoje granice tolerancije. Šibenik nije provincija i građani Šibenika nisu za svoj novac zaslužili takav tretman te Grad neće pristati ni na kakve ucjene. Završetak radova na tvrđavi sv. Ivana  i uspješno povlačenje sredstava iz EU fondova  prioritet su Grada Šibenika.“