Poznaju li taj osjećaj, zove se sramota?
Je li ikad političarima neugodno kad s odmakom gledaju svoja besmislena naklapanja i prolivanja? Gostovanje na TV Šibeniku mjesec i pol prije lokalnih izbora, tadašnji dogradonačelnik govori rado o parkingu na “tri trake” i kako se kreće iza izbora vrlo brzo raditi.
Naravno, ništa se slično dogodilo nije i još uvijek javnosti nije dostupan taj projekt. Bradata spona javnosti i komunalnih radova krije taj projekt kao zmija noge, jer vjerojatno realno nemaju ništa ni napravljeno, taj projekt im je žnj prioritet. Zadnje što je spominjao je da im je zapelo na 3 metra kvadratna za koje nisu uspjeli “riješiti” imovinsko pravne odnose. To su već takve Alan Ford fore koje nisu ni smiješne, čak bi se i Luciano Secchi sramio takve štoseve stavljati u strip.
Rakić slavodobitno spominje probijanje slijepe ulice s tzv. Njegoševog trga. Tu su bili spremni brzinski izvaliti milijune kuna za projekt koji je u principu smanjio sigurnost djece oko OŠ Vidici, ali eto, to zvuči puno bolje nego otvaranje parkirališta na “tri trake” i dobro znaju da će to građani, za razliku od uvođenja komunalnog reda stvarno i cijeniti.
Gospodin Paško Rakić dobro zna da je taj projekt parkinga nepopularan jer bi to značilo čišćenje automobila s nogostupa, ne bi imali više tu izliku “nemaju ljudi di parkirati” i morale bi službe se dignuti s dupeta i nakupljati bijes ljudi koji oduvijek parkiraju tako da blokiraju put djeci i svim pješacima i stavljajući ih u nepotrebnu opasnost. Žao nam je, politika i javno dobro ponekad se kosi s glasnom šačicom ljudi kojima se očito Rakić i ostali smrtno boje zamjeriti.
