Ako neće Uprava grada, hoće kralj!
Šibenski list, 14. svibnja 1994. Zanimljiv članak koji pokazuje otprilike kada je Poljana postala stalno parkiralište. Tada nije bilo čak ni naplate i slični su izgovori relevantnog pročelnika koji krivi ratne prilike, nemaju ljudi di i slično. Teško je zamisliti da je bio problem viška automobila u ratom pogođenom Šibeniku, ljudi su imali plaće 100 DEM, to su bila takva vremena i nisu se baš naveliko kupovali auti.
Poljana, tradicionalno mjesto za šetače i zaljubljenike te iste Poljane, više nije ono sto je bila i što oni hoće. Nasuprot tomu, Poljana je postala privremenim parkiralištem. Ljute se šetači, premda su među njima brojni i sami vozači. To da ovaj grad, što je postalo već dijelom tradicije, ima problema s prostorima za parkiranje, poznato je. Već niz godina Poljana je povremeno šetaliste, a povremeno parkiralište. Pravila o tomu, čini se, nema. Tko o tomu donosi odluku? Kada će Poljana biti vraćena šetačima? O svemu, porazgovarali smo s pročelnikom Upravnog odjela za prostorno uređenje i stambeno-komunalnu djelatnost grada Šibenika Gustavom Červarom.
Problem prostora za parking u ovom gradu ne datira od danas. No, činjenica je da su Šibenčani izgubili svoj tradicionalni prostor za šetnju. Izgubili su Poljanu, barem za sada. Često spominju i problem parkiranja oko škole Fausta Vrančića. No, Poljana je u prvom planu. Tko je donio odluku i do kada će ona biti na snazi, da Poljana sluzi kao parking?
Otvorili ste ovim pitanjem jednu od najtežih tema za ovaj grad, a to je parkiranje, odnosno promet. Jer, to je sastavni dio prometa. Taj problem, dobro ste kazali, nije od danas. On traje već niz godina. Prometna infrastruktura nije slijedila razvoj grada da bi sve moglo besprijekorno funkcionirati. Promet u mirovanju, odnosno problem parkirališta, jedna je točka tog inženjerskog aspekta koji se zove prometni sustav. Riječ je o velikim gradskim površinama koje zauzimaju prometnice i parkirališta. No, kad se gradi grad koji nije računao na tako veliki promet, dogodi se razlika između potreba i onoga što se stvarno ima. Ovom gradu se to upravo dogodilo. Promet se iz godine u godinu umnožavao, posebno u vrijeme turističkih sezona. Moramo i u ovom slučaju uvažiti činjenicu ratnog trenutka. U to vrijeme su zapravo “pali” svi propisi i sva pravila o parkiranju, jer je svatko štitio glavu na način na koji je umio i znao. U jednom trenutku je, čini se, ta neposredna ratna opasnost prestala i bili smo sretni i presretni da su se ljudi vratili u grad, jer ih je bilo neizmjerno mnogo nestalo.
Nestalo je za to vrijeme i “neizmjerno mnogo” automobila, ako mogu primijetiti.
Tako je. Najednom su se svi vratili. Neću reci da grad nije bio spreman na to, te da nije mogao uspostaviti isti onaj režim u prometu koji je do neke granice funkcionirao. Međutim, činjenice o kojima pitate, posebno oko Poljane, govore da je taj prostor bio parkiralište u ljetno vrijeme. Dakle, Poljana kao parkiralište u vrijeme turističke sezone. Međutim, ovo danas mislim da je rezultat ratnih prilika. Do sada, nekako, gradska uprava nije reagirala na to.
Ipak netko mora donijeti odluku o tome gdje može, a gdje ne parkirati?
Da, to je gradska uprava. Nije u tomu problem. Ima drugo pitanje. Sve to treba sagledavati u prometnom sustavu kao cjelini.
Pretpostavljam sto cete reći…
Kada vi uklonite s jednoga mjesta nešto, ono se odmah pojavljuje na drugom mjestu. Tako je i s automobilima. Oni se, dakle, negdje moraju pojaviti.
Zasto baš na Poljani?
Sve je to u redu, odnosno u neredu, kada se o prometu kao cjelini govori. No zašto baš na Poljani? Zar gradska uprava nema rješenja za to?
Promet je, apsolutno, u jednom kaosu. To znademo. No, osobno bih ovdje vidio jednu mogućnost koja je opet na svojstven način teorijska, a to je javni gradski promet. To je godinama zanemarivana gradska tema. Svjetska praksa, istina, govori da javni promet ne može riješiti problem individualnog, ali ga može znatno olakšati, rasteretiti. Nismo imali dovoljno razvijen javni promet niti prije rata, a tijekom rata je dio voznog parka uništen. No, u svemu nedostaje jedan dugoročni koncept razvoja tog javnog prometa.
Vratimo se Poljani. Ako je to već tako, dovoljno kompleksno područje i problem, ako je to već mjesecima parkiralište zašto se ne naplaćuje parking? Grad, očito, nema nikakve financijske koristi.
Svakako, parkiraliste se u svakom gradu, mjestu, naplaćuje. Istina je to da grad od parkinga na Poljani nema nikakve financijske koristi. Međutim, iskustva iz prošlih godina kazuju da naplata parkiranja na način na koji se provodio prošlih godina ne daje željeni ucinak. I tu bi trebalo napraviti temeljitu preobrazbu, drugu organizaciju. Uz to, potrebno je imati i određenu infrastrukturu za to, kućice, kompjutor, rampu, čovjeka… No, parkira se po cijelom gradu, bez naplate. Uvijek problem moramo gledati u cjelini prometnog sustava. Ključno je u tomu fizički nedostatak prostora u ovom gradu za parkiranje i teška je to tema.
Znaci li to da setači i zaljubljenici Poljane neće tako brzo na poljanu, osim ako kao vozači ne budu trazili mjesto za parking?
Poljana jest tradicionalno šetaliste, međutim držim da to više nije na onaj način kao sto je to nekada bilo. Konačno i dosadašnje povremeno ili sezonsko parkiranje na tom prostoru imalo je ujecaja na promjenu takvih navika. Ne, ne govorim ja o tomu da Poljana mora biti parkiralište. Bio bih sretan da to nije, ali i tradicionani pojmovi mjesta koja su određena za šetnju se mijenjaju kako se mijenjaju vremena i običaji. Generalno gledajući Poljana nije mjesto za parkiranje.
Kako onda riješiti taj problem? Ima li izgleda?
Tu se moramo vezati na pothvat koji je u tijeku, rekao bih a riječ je o oživotvorenju ideje i nakane o gradnji spomenika Petru Kresimiru IV. Kada govorimo o tom pothvatu, mislimo da je njegovo mjesto na Poljani i takva odluka postoji. Ta ideja i nakana će svakako artikulirati prostor Poljane.
Trenutno, ovo je nužno zlo. Na stanovit način je riješen jedan dio problema, problem parkiranja. Mislim da nismo dovoljno spremni, ovoga trenutka, dirnuti u slučaj koji se zove Poljana.
Pripremili: Katarina Rudan i Radovan Goger
