Podrška važnim privatnim vrtićima od jedne šibenske mame

“Htjela bih, kao roditelj dvoje djece u privatnom vrtiću, napisati par rečenica koje se, vjerujem, odnose na sve nas roditelje čija su djeca u privatnom vrtiću.

1. Moja djeca nisu u privatnom vrtiću jer ja želim nekakav luksuz, kao što je uvriježeno mišljenje većine koji nisu upoznati sa situacijom. Moja djeca su u privatnom vrtiću jer za njih mjesta u gradskom NIJE BILO. Za niti jedno od njih.

2. Mene ne zanima tko je u krivu a tko u pravu, činjenica ostaje da ja za svoju djecu plaćam veći iznos boravka u vrtiću od roditelja djece koja su u gradskom i to jer za moju djecu mjesta u gradskom NIJE BILO.

3. Također, neosporna je činjenica da su troškovi života, što zbog covida i Ukrajine, što zbog prelaska na Euro, svima nama drastično porasli a pravnim osobama pod koje spadaju i vrtići, pogotovo.

4. Kako ja to vidim dvije su mogućnosti. Dati otkaz na poslu na kojem sam cijenjen dio kolektiva skoro 20 godina, uskratiti djetetu kojemu je to iznimno potrebno, društvo, socijalizaciju i psihofizički napredak u sklopu vrtića te izgubiti dio redovnih primanja.

Ili, odseliti u drugi grad, kompletno krenuti sa životom ispočetka sa troje djece. Ostaviti iza sebe cijeli jedan život, posao, prijatelje, djetetove doktore, sigurnost i uspomene.

Ne, ne pretjerujem. Treću mogućnost, da prebacim djecu u gradski vrtić, uopće ne navodim jer znam da za njih NEMA MJESTA.

Ovaj zadnji potez je u rangu djevojke koja ima stalnog momka ali joj godi pažnja pa “rajca” pi*kopaćenike koji joj udvaraju iako sve uključene stranke znaju da od toga neće biti ništa.

Moje financije su moja osobna stvar ali nemam problema izići sa informacijom da radim na 4 sata, odnosno pola radnog vremena zbog djeteta sa zdravstvenim problemima i da za ta 4 sata dobijem točno toliko koliko bih od 01. rujna trebala plaćati vrtić za dvoje djece.

Ravnateljicu vrtića ne krivim za ovaj potez, vidim je na dnevnoj bazi, u toj ženi nema niti malo zla niti proračunatosti.

Žena se lavovski bori, unatoč svakodnevnom napadanju u medijima, da naša djeca imaju sigurno mjesto za boravak, da odgojitelji imaju posao po istim uvjetima kao i njihovi kolege u gradskim vrtićima.

Dapače, želim joj zahvaliti za angažman za sve nas roditelje koji šutimo, za svu našu djecu koja, unatoč zaista neprimjerenoj cijeni boravka u vrtiću, imaju ispunjene sve uvjete sigurnog boravka u vrtiću bez obzira što je većina tog troška na njen račun.

Draga Franka, od srca ti hvala za svu borbu.

Hvala vam na čitanju.

Mama B.”