Burićev cirkus sa mjesnim odborima: Čak 45 vijeća, a najmanji je MO Podine sa svega 20 stanovnika

Grad Šibenik ima 16 gradskih četvrti i 29 mjesnih odbora. Ukupno 45 tijela mjesne samouprave. Prema popisu stanovništva iz 2021., Grad Šibenik ima 42.599 stanovnika, od čega 31.115 živi u samom gradu. Preostalih 11.484 raspoređeno je po 31 okolnom naselju. Neki od tih mjesnih odbora pokrivaju naselja u kojima živi toliko malo ljudi da cijelo vijeće broji više članova nego što naselje ima obitelji.

• Mjesni odbori s manje od 100 stanovnika
• Kompletni pregled: svi mjesni odbori po broju stanovnika
• Gradske četvrti: 16 vijeća za jedan grad
• 45 vijeća koja ne rade ništa
• Konkretni prijedlozi
• Koliko bi to sve koštalo?

Mjesni odbori s manje od 100 stanovnika

Ovo su mjesni odbori čija naselja prema popisu 2021. imaju manje od 100 stanovnika:

Mjesni odbor Podine ima 20 stanovnika i 5 članova vijeća. To znači da je statistički svaki četvrti stanovnik član vijeća. Mravnica ima 29 stanovnika i isto 5 članova vijeća.

Nije to kraj apsurdima. U MO Danilo Kraljice na izborima 2023. godine, od ukupno 111 upisanih birača, izašla su četiri. Izlaznost 3,60 posto. Jedina lista koja se kandidirala bila je lista HDZ-a na čelu s Antom Ramadžom i pet kandidata, pa je tih pet kandidata s ukupno četiri glasa osvojilo svih pet mjesta u vijeću. Dakle kandidata je bilo više nego birača, a statistika govori da se bar jedan član HDZ-ove liste nije potrudio doći do biračkog mjesta i glasati ni za vlastitu listu, ni za samoga sebe.

Kompletni pregled: svi mjesni odbori po broju stanovnika

Kompletni popis svih 29 mjesnih odbora, sortirano od najmanjeg do najvećeg:

Od 29 mjesnih odbora, 7 ima manje od 100 stanovnika. Čak 15 ih ima manje od 200. Samo 7 mjesnih odbora pokriva naselja s više od 500 stanovnika.

Gradske četvrti: 16 vijeća za jedan grad

Uz 29 mjesnih odbora, sam grad Šibenik (31.115 stanovnika) podijeljen je na 16 gradskih četvrti: tri Baldekina, Crnica, Građa, Jadrija, Mandalina, Meterize, Plišac, Ražine, Ražine Donje, Stari Grad, Šubićevac, Varoš, Vidici i Zablaće. Svaka ima vijeće s predsjednikom i 8 članova.

Za usporedbu kako drugi gradovi rješavaju ovo: Split (161.000 stanovnika) ima 28 gradskih kotareva. Rijeka (108.000) ima 34 mjesna odbora. Zadar (71.000) ima 35. A Šibenik sa svojih 42.000 stanovnika ima 45. Proporcionalno, Šibenik ima daleko najgušću mrežu tijela mjesne samouprave među većim hrvatskim gradovima. To zvuči na prvu kao festival demokracije, ali je realno beskrajno fragmentiranje malih mjesta bez pravih ovlasti tih vijeća.

45 vijeća koja ne rade ništa

Ideja iza mjesnih odbora je dobra: građani imaju prvo tijelo kojem se mogu obratiti za lokalne probleme. Ali kad se naselje od 20 stanovnika organizira u vijeće od 5 članova, to nije samouprava, već postaje birokratska ludost. U praksi, većina ovih vijeća se ne sastaje, nema ovlasti i nema utjecaja. Predsjednici opisuju „zatvorena vrata” kad se obrate Gradu, a dokumentacija o radu ne postoji za veliku većinu ovih vijeća.

Istovremeno, gradske četvrti poput Meteriza ili Mandaline pokrivaju tisuće stanovnika i imaju ista vijeća od 9 članova kao Podine sa svojih 20, sustav je potpuno neproporcionalan.

Konkretni prijedlozi

1. Spojiti male mjesne odbore. Nema nikakvog smisla da Podine (20 stanovnika), Mravnica (29) i Brnjica (57) imaju svaki vlastito vijeće. Geografski bliska mala naselja trebaju se spojiti u zajedničke mjesne odbore. Prijedlozi logičnih spajanja:

Samo ova 4 spajanja smanjila bi broj mjesnih odbora za 9, a svaki novi odbor imao bi dovoljno stanovnika da vijeće zaista ima koga i predstavljati.

2. Tri Baldekina, dvije Grebaštice, dvoje Ražina? Gradske četvrti su koliko toliko logično posložene, ali tri zasebna Baldekina (Baldekin I, Baldekin II Škopinac i Baldekin III) sa po 9 članova vijeća su pretjerivanje i opet ogromna fragmentacija. Kao i za sva druga vijeća gradskih četvrti nema dokumentacije i papirnatog traga ikakvog rada.

Isto vrijedi za Ražine i Ražine Donje, razdvojene u dvije gradske četvrti, te za Grebašticu Donju i Grebašticu Gornju, razdvojene u dva mjesna odbora. Svugdje gdje je ista zajednica umjetno rascijepljena na dva ili tri tijela, posao jednog vijeća rade po dva ili tri.

3. Dati preostalim tijelima stvarne ovlasti. Nema smisla imati vijeća ako nemaju nikakav utjecaj. Mjesni odbori bi trebali imati konkretan proračun za male komunalne zahvate, pravo glasa o komunalnim projektima na svom području i obvezu Grada da odgovori na njihove zahtjeve u razumnom roku.

4. Uvesti obvezu transparentnosti. Svaki mjesni odbor mora imati javno dostupne zapisnike sa sjednica, financijski plan i godišnji izvještaj. To je ionako zakonska obveza koja se ne provodi.

5. Plaćati funkcije u vijećima. Gradonačelnik prima plaću. Vijećnici Gradskog vijeća primaju naknadu po posebnoj odluci. Gradsko izborno povjerenstvo dobiva naknadu kad organizira izbore. A predsjednici i članovi vijeća 45 mjesnih odbora i gradskih četvrti, izabrani na neposrednim izborima, ne primaju ništa. Ni za sjednicu, ni za rad, ni za vrijeme uloženo u pisanje zapisnika. Ako se od njih očekuje da ozbiljno rade, moraju dobiti naknadu primjerenu poslu, po istoj logici kao i vijećnici Gradskog vijeća. Predsjednik vijeća mjesečnu naknadu, članovi vijeća naknadu po sjednici. To je ujedno i najjeftiniji poticaj da se vijeća doista sastaju, a ne da poput većine sadašnjih egzistiraju samo na papiru.

6. Dati konkretan godišnji proračun. Trenutno svaki mjesni odbor i gradska četvrt dobivaju iz Tajništva Grada jedinstvenih 1.000 EUR godišnje (2025. i 2026.), uz svega 584 EUR godišnje u razdoblju 2020. do 2024. Za svih 45 tijela to je ukupno 45.000 EUR godišnje, manje nego što Grad godišnje troši na uredski materijal. Taj iznos treba povećati i, što je važnije, vezati za broj stanovnika, a ne dijeliti ga paušalno. Primjer: osnovica od 3.000 EUR po odboru, uz dodatnih nekoliko eura po stanovniku. Brodarica sa 2.611 stanovnika i ogromnim područjem dobila bi znatno više od Podina s 20, što i odgovara stvarnim potrebama. Uz to, za mali broj većih komunalnih zahvata na području odbora, odbori bi trebali imati pravo glasa prilikom raspodjele komunalne naknade iz njihovog područja.

Koliko bi to sve koštalo?

Gruba procjena godišnjeg troška pod pretpostavkom da se provedu spajanja iz prijedloga 1 i 2 (20 mjesnih odbora umjesto 29 i 13 gradskih četvrti umjesto 16), uz formulu iz prijedloga 6 (3.000 EUR osnovice po tijelu plus 3 EUR po stanovniku) i naknade iz prijedloga 5, s ilustrativnim iznosima od 150 EUR mjesečno za predsjednika vijeća i 50 EUR po sjednici za članove uz šest sjednica godišnje:

Razlika od oko 300.000 EUR godišnje zvuči kao veliki iznos, ali u kontekstu gradskog proračuna od više desetaka milijuna EUR to je manje od jedan posto. Treba uzeti u obzir i da bi se dio novca mogao prebiti s onim što Grad u pojedine gradske četvrti i mjesne odbore ionako ulaže preko sitnijih komunalnih zahvata, uređenja javnih površina i lokalnih događanja. Umjesto da Grad taj posao organizira centralno, isti iznos išao bi izravno odboru ili četvrti koja taj posao može obaviti na licu mjesta, a to je i sama poanta lokalne samouprave.