Ako male općine i gradovi mogu pronaći novac za besplatan vrtić i zemljišta za mlade obitelji, kako Grad Šibenik ne može pronaći ni volju za razgovor?
Piše: Marijana Kljaić
Dok Grad Skradin potpisuje ugovore o darovanju zemljišta mladim obiteljima za izgradnju kuća u Bićinama i Dubravicama, a općina Unešić besplatan vrtić kao konkretnu demografsku mjeru, u Gradu Šibeniku o sličnim prijedlozima za Sitno Donje i Perković godinama nema ni ozbiljnog razgovora.
Što smo tražili od Grada
Na zboru mještana osobno smo predlagali da Grad Šibenik pokrene demografske mjere kojima bi mladim obiteljima omogućio povoljno ili besplatno građevinsko zemljište za ostanak i život na području Sitnog Donjeg i Perkovića.
Još tijekom 2024. godine tražili smo i službeni sastanak s gradonačelnikom Željkom Burićem kako bismo razgovarali o budućnosti naših mjesta i mogućim demografskim mjerama. Njegova tajnica uredno nas je upisala, ali gradonačelnik do danas očito nije pronašao ni vremena za nas.
Skradin daje zemlju, Unešić plaća vrtić, Šibenik šuti
Ponekad imamo osjećaj da se Grad prema nama ponaša više kao maćeha nego kao grad kojem pripadamo. Umjesto suradnje, razumijevanja i želje da se pomogne ljudima koji još žele ostati živjeti ovdje, često imamo osjećaj kao da smo problem ili neprijatelji koje treba ignorirati. A mi ne tražimo privilegije, tražimo samo jednako pravo na život, razvoj i budućnost kao i svi drugi dijelovi ovog grada.
Dubravice imaju oko 500 stanovnika, Bićine manje od 200, a ipak dobivaju konkretne demografske mjere i podršku za ostanak mladih obitelji. Istovremeno Sitno Donje i Perković, koji imaju bolju prometnu povezanost, infrastrukturu, školu, vrtić i željezničko čvorište, od Grada Šibenika ne mogu dobiti ni ozbiljan razgovor o istoj temi.
Najava zatvaranja škole umjesto demografskih mjera
Ne samo da se Grad prema nama ponaša kao maćeha i ignorira prijedloge koji bi pomogli opstanku naših mjesta, nego umjesto demografskih mjera poduzima potpuno suprotne poteze. Dok druge sredine ulažu u ostanak mladih obitelji, kod nas se gradi prevelika škola u Vrpolju, a istovremeno se govori o zatvaranju naše škole. Umjesto jačanja života u zaleđu, ostavlja se dojam da ga se polako gasi.
S Joškom Jurićem i tajnikom grada Antom Galićem razgovarali smo u više navrata, ali svi ti sastanci na kraju su djelovali kao puko “odrađivanje forme”, bez imalo empatije i razumijevanja za ljude koji još pokušavaju zadržati život u svom kraju. Jedino što smo na kraju čuli bilo je pitanje: “Pa tko bi tu živio?” Sve to ostavlja dojam da politika ovog grada i ove vlasti polako gasi život u okolnim mjestima, možda čak i namjerno. Jer stara poslovica kaže: Tko ne pomaže dobru, pomaže zlu.
Iz ovog primjera jasno se vidi da je Grad Šibenik debelo počeo zaostajati čak i za manjim općinama i gradovima u okolici kada su u pitanju demografske mjere i briga za ljude. Dok drugi traže načine kako zadržati mlade obitelji i spasiti svoja mjesta od izumiranja, Šibenik uglavnom ostaje na šutnji i praznim riječima. Pitanje je samo misli li ova gradska vlast napokon početi nešto konkretno raditi?