Jedna glupa ideja manje: Tijat ide na prodaju, a sad je red da s Burićem zajedno u zaborav ode i debilana tisućljeća – žičara
Prošli mjesec kao Božićni poklon došla je vijest od župana Rakića da se Tijat “cancellira” što je zapravo rijetko viđen potez zdravog razuma u lokalnoj politici: netko je prvi put rekao jasno NE projektu koji je s vremenom prerastao u skupi hobi manjeg kruga entuzijasta.
Sad dolazimo do druge skupe igračke iz iste slične ladice ludosti: žičare između tvrđava
Priča o žičari u Šibeniku vucara se još od 2014., kada je u Gradskoj knjižnici predstavljena vizija “mreže javnih žičara” po gradu, pod paskom arhitekta Nikole Bašića. Grad je kasnije sa zagrebačkom tvrtkom Dalekovod–projekt potpisao ugovor za idejni projekt žičare od Tvrđave sv. Mihovila do Tvrđave sv. Ivana, vrijedan 125 tisuća kuna. Trasa bi bila oko 280–300 metara, od garaža pokraj Vatrogasnog doma do podnožja Svetog Ivana, a gondole s osam sjedećih mjesta prevozile bi 200–250 putnika na sat, za minutu vožnje iznad grada. Procijenjena investicija: oko 5 milijuna eura, uz očekivanje da će se naći EU fondovi za tih 35 milijuna kuna. To je bilo davno, danas bi valjda bilo 15 milijuna eura minimum, ako je običan eskalator 7 milijuna eura.
Čak su bili toliko bezobrazni da su jednom rekli da je to i za prometne gužve rješenje
Ovaj projekt nije nikakav servis za građane, nije javni prijevoz koji rješava prometne gužve to je prije svega turistička atrakcija i razgledavanje grada iz ptičje perspektive. Lijepo za razglednicu, upitno za gradski proračun i zdravi razum. U najboljem slučaju, žičara bi bila skupa igračka kojom bi upravljala Tvrđava kulture, uz sve prateće troškove održavanja, sigurnosti, zaposlenih i rizik da broj putnika ne opravda investiciju. U najgorem, još jedan spomenik političkoj taštini s pečatom financirano sredstvima EU i proračuna Grada Šibenika i najobičnije gradsko ruglo.
Da stvar bude zanimljivija, gradonačelnik Željko Burić više se neće kandidirati za gradonačelnika niti za predsjednika županijskog HDZ-a. Navodno, stigne se on predomisliti, nije da ima išta pametnije za raditi u životu.
Burić polako pakira politične kofere. Pitanje je samo hoće li s njim u penziju otići i njegove najgluplje ideje poput žičare, ili će ostati uredno upisane u prostorne planove kao mina za neke buduće političare na vlasti. Hoće li se na ovu glupost zaboraviti?
Tijat je dobro upozorenje
Tijat nam je pokazao kako izgleda kad se emotivni projekt bez jasne računice prelomi preko leđa poreznih obveznika: stotine tisuća eura nepovratno izgubljene na otkup, besmisleno šminkanje stare brodusine i održavanje, natezanje oko troškova i na kraju hladan, ali realan tuš: brod ide na prodaju/rezanje. Sad imamo luksuz da istu grešku ne ponovimo s projektom od tko zna koliko desetaka milijuna eura koji služi prvenstveno za razgledavanje tvrđava iz gondole i za strane vloggere koji se više nikad neće vratiti u Šibenik.
Vrijeme je da se jasno kaže: ne trebamo to, postoje pametniji načini kako potrošiti beskrajne milijune eura u gradu koji i dalje nema uređene nogostupe u mnogim četvrtima, razvaljena dječja igrališta, katastrofalni manjak vrtića, adekvatno riješen javni prijevoz prema predgrađu i brojne druge probleme koji muče Šibenik.